dl_mr

Martin Raguž: Ovo je bolest, a ne kriza

Zapitajmo se – u kakvom se ozračju naša djeca trebaju oblikovati? U ozračju europske arhitekture i sigurnosti ili u ambijentu Balkana, konfrontacija, podjela, manipulacija i svega onoga što u ciklusima obilježava ovaj naš prostor unazad?, kazao je u intervjuu za Dnevni list Martin Raguž, predsjednik HDZ-a 1990. i izaslanik u državnom Domu naroda.
Raguž se osvrnuo i na trenutačno stanje u državi nazvavši posljednju krizu najdubljom institucionalnom krizom koja ime elemente dugoročne bolesti. Između ostalog, Raguž je govorio i u odnosima s Draganom Čovićem unutar Hrvatskog narodnog sabora.

/Dnevni list/

Na političkoj sceni u BiH trenutačno je kaos. Konkretno, hoće li njemačko-britanska inicijativa propasti? Činjenica je da već duže vrijeme vlasti ne rade gotovo ništa po pitanju obveza koje su pred europskim dužnosnicima obećali ispuniti.
- Inicijativa jednostavno ne smije propasti! Međutim, sigurno je da je ta inicijativa razvojem situacije kakvoj sada svjedočimo ozbiljno ugrožena. Ta se inicijativa pokušava dovesti u pitanje, ali, jednostavno, nema alternative novom europskom pristupu i otvorenoj šansi koja je pružena našoj zemlji, njezinim građanima i narodima.
Kakve su konsekvence daljnjeg nastavka odbijanja procesa europskog puta, svakodnevno vidimo na djelu – nastavak egzodusa, iseljavanja ljudi, siromaštvo, pogoršanje sigurnosne situacije. Za mene je to najsloženije pitanje od Daytona do danas. To je pitanje budućnosti ove zemlje. Zapitajmo se – u kakvom se ozračju naša djeca trebaju oblikovati? U ozračju europske arhitekture i sigurnosti ili u ambijentu Balkana, konfrontacija, podjela, manipulacija i svega onoga što u ciklusima obilježava ovaj naš prostor unazad? Jasno je kako je stanje alarmantno, ali jasno je i kako će se morati djelovati izvana i iznutra na način da se ne ugrozi novi europski pristup i šansa za Bosnu i Hercegovinu. Sve drugo bi bilo pogubno.

Ipak, pristup je na neki način već ugrožen čemu svjedočimo posljednjih dana jer se nije riješilo pitanje potpisivanja reformske agende. Prije nekoliko dana ste bili gost predsjedniku Europske pučke stranke, potom britanske Konzervativne stranke, a na koncu ste ugostili i Doris Pack te održali  niz sastanaka s predstavnicima nekolicine europskih država. Što oni kažu, imaju li povjerenje u trenutačne lidere i vide li rješenje za aktualnu krizu?
- Činjenica je da je nakon prihvaćanja izjave od najviših institucija BiH, Predsjedništva države i Parlamentarne skupštine BiH, predsjednika parlamentarnih stranaka, na snagu stupio Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju što je zaista važna povijesna činjenica jer ona otvara  novu stranicu u odnosima BiH i EU-a. Na snazi su sada nova pravila igre za obje strane. Također, činjenica je da se trenutačno lome koplja oko programa reformi koje je nužno usvojiti na svim razinama vlasti kako bi se otvorio mogući proces dodatnog jačanja potpore Europske unije kroz fondove i institucionalne odnose. Ali, činjenica je i da postojeća parlamentarna većina na svim razinama nije adekvatno reagirala na to. U ovom trenutku ne možemo više govoriti o stanju krize, možemo govoriti o, usudio bih se reći, najdubljoj institucionalnoj krizi koja ima elemente dugoročne bolesti koju treba ozbiljnije tretirati nego dosad.
U tom kontekstu očekujem kako će strateški značaj ovog prostora biti respektiran, pogotovo ako uzmemo u obzir rasplet od Ukrajine, preko Makedonije, pa do posljednjih sigurnosnih izazova koji su zahvatili BiH. Sve to, bez obzira na druge prioritete, Europu tjera na pojačani angažman i to je ono što je za nas dobro. Što će sve podrazumijevati taj pojačani angažman, ostaje za vidjeti.
Kroz kontakte koje sam nedavno u Strasbourgu imao s predsjednikom Europske pučke stranke Josephom Daulom te u Londonu s Konzervativcima i kroz posjet jedne od najutjecajnijih političkih osoba unutar europskog pučkog spektra Doris Pack, koja je posjetila našu stranku, jasno sam spoznao da postoji pojačan fokus. Ali, isto tako se očekuje i traži da se promjeni negativna politička praksa sukobljavanja, gubljenja kredibiliteta, propuštanja prilika i vremenskih rokova kao, primjerice, u slučaju reformske agende. Smatram kako je kriza, koja se zaoštrava, ujedno i prilika da se te stvari konačno presijeku i da se kotač okrene k Europi.

Ali, tko može, kako Vi kažete, “presjeći”? Mnogi strani veleposlanici u kuloarima pričaju da s trenutačnim liderima nema napretka.
- Situacija jest alarmantna i nesposobnost vladajuće parlamentarne većine da pokrene stvari nabolje od izbora do danas je neosporna činjenica. Sigurno je da postoje i određene političke strukture, pojedinci i skupine koje žele zadržati status quo, a to je agonija koja se može definirati na način “niti podjela niti integracije nego jedan meki trbuh nestabilnosti” koji ima elemente stalnog konfrontiranja, manipuliranja i ksenofobije, bez elemenata odgovornosti, programskog djelovanja i politike za dobrobit čovjeka. Zato i jest stanje alarmantno.

Što će se dogoditi ako se politička kriza nastavi?
- Svaki dan nastavka ovakvog stanja dovest će situacije da će se djelovati i “odozdo”, odnosno da će socijalni bunt biti maksimalno pojačan jer ljudi više nemaju izbora. Ako politika nije nimalo u njihovoj funkciji, oni se moraju organizirati, a već vidimo iz najava ključnih međunarodnih aktera da se ta dimenzija od prošle godine jako prepoznaje te da se na temelju te situacije i pokrenuo novi fokus kako bi se izišlo u susret ljudima, da se otvori neka vrsta gospodarskog i socijalnog razvoja i zaustavljanja agonije koja, kao rezultat, ima više od milijun ljudi koji su ispod crte siromaštva, ogroman broj nezaposlenih, izostanak investicija. Nastavak iseljavanja, osobito Hrvata, nikada nije bio izraženiji. U tom kontekstu, oni koji ne prihvate novi pristup naći će se na udaru javnosti i socijalnih struktura te će izgubiti kredibilitet u smislu istinskog opredjeljenja za europski put. Na tom putu morat će doći do redefiniranja odnosa političkih snaga i identificiranja onih snaga koje mogu BiH voditi naprijed.

Ali, Milorad Dodik je već rekao da ga reformska agenda uopće ne zanima. Dojam je i da se “radi” na njegovom “rušenju”. No, bi li to išta suštinski promijenilo?
- Vidimo da su te većine, u RS-u i FBiH, prilično nestabilne. Odnosno u Federaciji vidimo da većine više ni nema. Znači, radi se o zatezanju užeta, pokušaju da se u tim složenim okolnostima ostane na političkoj sceni. Može li promjenom pojedinaca doći do promjene odnosa, to ne isključujem. Ali suština mora biti u promjeni politike. Ozdravljanje mora krenuti od politike. Vrijeme je za ljude koji istinski žive mogućnost da ova zemlja bude dio stabilnosti i sigurnosti, a ne dio problema i da ova zemlja ne bude obilježena stalnim konfliktom i optuživanjem drugih. Vidimo i nakon posjeta Svetog Oca pape Franje u kojoj mjeri se daje značaj jednoj zemlji kao što je BiH, koja je vrlo složena, a uz to i vrlo zahtjevna u dodiru civilizacija i religija. Pitanje je – je li ijedan drugi prostor u tako kratkom vremenskom intervalu toliko fokusiran iz Europe, prijateljskih zemlja, Vatikana i Svetog Oca? Očekujem kako sve to ne može ostati bez pozitivnog raspleta. U protivnom, svi bi morali potpisati poraz pred onim političkim opcijama koje žele nastaviti vladati za račun vlastitih interesa, a ne u korist općeg dobra.

Već ste spomenuli da u Federaciji više ne postoji parlamentarna većina. Kako komentirate trenutačnu situaciju s vlasti u FBiH i ima li stranka kojoj ste Vi na čelu ambicije ulaska u vlast?
- Sami akteri koji su potpisali parlamentarnu većinu rekli su kako ona više ne postoji. To govori o njihovom kapacitetu i kredibilitetu. Isto tako, to pokazuje kako ta većina nije bila formirana na programu i istinskoj želji za promjenama, međusobnom uvažavanju partnera i preuzimanju zajedničke odgovornosti. Bez dijaloga i kompromisa ne može! Ovdje se raspad, nažalost, dogodio već na prvoj podjeli interesa.
Ono što HDZ 1990. u kontinuitetu zagovara jest minimum programskih osnova i europskih vrijednosti. Najbliža tome bila je deklaracija o europskim vrijednostima koju je potpisalo pet narodnjačkih stranaka,  među kojima je i HDZ 1990. I dalje smatramo kako je to najbolji način da iziđemo iz ove krize, koja zahtjeva širi konsenzus. Ne samo da nisu dovoljne dvije stranke, nego ova dramatična situacija zahtijeva najširi mogući konsenzus svih društvenih struktura. Dakle, mi nismo bili dio matematičkog usko-interesnog pristupa. Možemo razgovarati samo ako dođe do zaokreta u pristupu uspostave parlamentarnih većina na načelima koja zagovaramo.

Na kakav zaokret konkretno mislite?
- Mislim da se otvori mogućnost pravljenja konzistentne programske parlamentarne većine na svim razinama koja će uključiti prioritete o kojima smo govorili. Dakle, europski put, gospodarske i socijalne projekte, pokretanje resursa u korist svakog čovjeka u ovoj zemlji. Naravno, pod tim podrazumijevam paralelan proces pripreme za političko-institucionalne reforme. Jer ništa se ovdje neće promijeniti dok se i taj proces ne pokrene. Potrebna je korjenita ustavna reforma, koja će podrazumijevati racionalniju, učinkovitiju i pravedniju strukturu. Svjedoci smo kako se i u međunarodnim krugovima sve više razumije činjenica kako je nužna promjena daytonske strukture na način da se stvori održiva BiH. To podrazumijeva potpunu ravnopravnost svih njezinih naroda i građana.

Izetbegović, Čović i Komšić istu su priču pričali o reformama, programima, partnerskim odnosima…, a na kraju je sve puklo zbog ‘najobičnije’ podjele javnih poduzeća?
- Vidi se što su govorili, a vidimo kako su stvari završile.

Slično ste govorili i u izbornoj kampanji, koja je doista bila ocijenjena visokim ocjenama. Činjenica je da ste potporu, osim dijela Hrvata, dobili i od onih koji su u vama prepoznali promjenu i ideju, bez obzira na nacionalnu pripadnost. Međutim, to vam nije donijelo pobjedu, a Vama je donijelo masu optužbi da ste, primjerice, SDP-ov čovjek i slično?
- Ta kampanja nije ostavila nikoga ravnodušnim. Ona je ostala zabilježena i čak se stručno analizira, a od objektivnih stručnjaka ocijenjena je najpozitivnijom i najkompetentnijom. Energijom i emocijama izazvala je puno pozitivnih reakcija u čitavoj BiH. Slogani “Ovo je naša zemlja” i “Podvucimo crtu” personifikacija su jedne nove političke kulture koja je dobila širu potporu i koja je, po mišljenju mnogih, bila jedini “dašak vjetra” na proteklim izborima. Svjesno smo prihvatili taj izazov, jer smo shvatili kako su dosadašnji načini vođenja kampanja iz ciklusa u ciklus reproducirali negativne političke trendove s pogubnim posljedicama. Znači, ne možemo optuživati samo druge, moramo malo počistiti i od sebe. Pošli smo od toga da Hrvati nisu problem nego ključ rješenja. Moj hrvatski identitet je neosporan od rođenja, kroz obrazovanje, kao i u svim fazama mog političkog djelovanja. Na koncu, ja sam predsjednik, druge po snazi, stranke s hrvatskim predznakom i kao takav kandidat dobio sam toliki broj glasova. Objektivno, prvi put od Daytona dogodilo se da je jedan kandidat dobio glasove u svih deset županija u FBiH.

Vaši protivnici tu su činjenicu koristili protiv Vas? Primjerice, govorili su da ste “novi Komšić”.
-  Iz prethodnog odgovora je jasno kako je to neusporedivo. Činjenica je da sam glasove dobio i od ljudi koji nisu samo Hrvati i za mene je to pozitivno. Pokazao sam da se može doći iz nacionalnog kruga, ostati svoj, ali da se tu stvari ne moraju završiti. Idem u susret drugima kroz dijalog i harmoniziranje identiteta. Znači, moramo uvažiti identitete, ne negirati ih ili asimilirati. Ali, isto tako ne ksenofobično se konfrontirati. To je politička koncepcija koja je rješenje za ovu zemlju.
Sve što je Švicarska postigla nakon unutarnjeg dogovora jest razvoj najprosperitetnije zemlje. Vrijeme je da se ovdje postigne temeljni dogovor, da se identiteti priznaju međusobno, da se otkloni diskriminacija prema svakom čovjeku i da se gradi sustav odgovornosti. A ne da se kroz manipulaciju vlada i izravno djeluje protiv interesa čovjeka.
Baveći se politikom, uvijek sam slušao glas svog naroda, a prošao sam sve etape političkog i institucionalnog djelovanja; od 1992. kada sam u najtežim ratnim okolnostima bio ministar za izbjeglice, raseljene osobe i socijalnu skrb, do činjenice da sam prije 15 godina bio prvi Hrvat nakon Daytona na čelu Vijeća ministara, potom predsjedatelj Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine kada se raspravljalo o famoznom travanjskom paketu, kada se u novim okvirima otvorilo hrvatsko pitanje u BiH, preko odbijanja ponuda da budem premijer u vlasti koja neće uvažavati većinsku volju naroda.
Moje političko djelovanje prepoznato je na način da potpora koju dobivam preko izbora manifestira apsolutni rast i uzlazni trend iz ciklusa u ciklus.
Moj jedini “grijeh” je što sam, zajedno sa svojim suradnicima, imao hrabrosti oduprijeti se političkim obrascima koji su našu zemlju i njezine ljude doveli u ovakvo stanje.

Najviše Vas optužuju iz tabora Vašeg partnera u HNS-u. Kako s obzirom na to funkcionira HNS? Kakvi su Vaši odnosi s Čovićem i HDZ-om BiH?
- Naš stav prema HNS-u je poznat i jasan. Dok je BiH ovako neuređena, za nas je HNS krovna strateška institucija hrvatskog naroda u cjelini, sa svim njegovim vitalnim elementima, ne samo političkim, nego i gospodarskim, znanstvenim, vjerskim, kulturnim, medijskim, iseljeničkim, sportskim. Znači, svi potencijali jednog naroda trebali bi biti artikulirani u tu instituciju koja bi trebala zauzimati strateška pitanja, a onda bi na osnovi tih strategija izabrani i imenovani dužnosnici trebali djelovati u institucijama. Nažalost, taj koncept nije zaživio. Poznato je koliko smo se javno zalagali za to i koliko smo željeli HNS otvoriti i koliku smo cijenu platili zbog toga, jer smo ostali dosljedni tome.
HNS se i danas u značajnoj mjeri tretira isključivo kao dnevnopolitička dimenzija, pogotovo u smislu zadržavanja kontrole procesa i monopola od HDZ-a BiH. Nije sporno da oni imaju najveći broj mandata, ali isto tako vidjeli smo da naši prijedlozi o jednom proporcionalnom pristupu i otvaranju nisu prihvaćeni iako su bili potpuno utemeljeni. Ne možemo odustati od tih principijelnih pozicija, smatram da je dobro da postoji prostor da se sučele ti argumenti i da postoji neka vrsta alternative koju artikulira “devedesetka” i sve više ljudi i intelektualaca razumije da je nužno raditi na promijeni i suštinskom otvaranju i pozicioniranju HNS-a.

Da, ali unutar HNS-a vi jest partneri, ali ste i rivali. A svi koji su bili rivali s Čovićem su nestali s političke scene osim Vas i HDZ-a 1990…
- Smatram kako je “devedesetka” ključ jednog zdravog pluralizma na hrvatskoj političkoj sceni. I vidjelo se sada da i kada nismo u vlasti, da nismo ni po jednoj osnovi sprječavali mogućnost uspostave vlasti niti pokretanje pozitivnih promjena u korist hrvatskog naroda, drugih naroda i građana niti europskog puta. I to će ostati trajna odrednica “devedesetke” na način da smo stranka balansa, unutarnje ravnoteže, otvorenosti i inicijative. Vi vidite da ključne pozicije u stranci zauzimaju mladi ljudi, a respektiraju nas i izvana. Na Balkanu nije baš jednostavno provoditi proces stvaranja jedne nove političke kulture, izgradnje stranke koja neće biti interesno pozicionirana, niti će podlijegati ucjenama i pritiscima kojima smo stalno izloženi. Ne pokazujemo nervozu niti nestrpljenje jer smo svjesni da se ovo stanje ne može preko noći promijeniti. Spremni smo na partnersku suradnju i s HDZ-om BiH oko strateških pitanja, ali ne na način zadržavanja monopola i držanja svijeće negativnim politikama. Poslali smo poruku da je vrijeme da se ljudi respektiraju po njihovom znanju, po sposobnosti, rezultatima, a ne samo da se vrjednuje ‘zove li se ovako ili onako’. Hrvati moraju biti rješenje za ovu zemlju, a ne problem, moraju ući u srce problema.

Međutim, stalno se nameće neka psihoza od “onih drugih”?
- Točno. Hrvatima se nameće psihoza defanzivne pozicije. Uvijek netko drugi kriv. Na sceni je nepodnošljiva lakoća odricanja od 14-stoljetne povijesti i svega onog što su naslage u duhovnom, znanstvenom, kulturološkom smislu, od nobelovaca pa do uloge naše crkve, svega onoga što su platili najvećom cijenom naši očevi, majke, pradjedovi. Mi moramo afirmirati tu dimenziju, a ne povlačiti se i reducirati na jedan uzak prostor, naravno, razumijevajući isto tako stvarnost, bez iluzije o nekim laganim konceptima, jer u BiH ratne političke koncepcije još nisu poražene. One mogu biti poražene samo unutar jednog europskog konteksta koji će, odgovorno tvrdim, pobijediti. Ne mora to biti sada, ali morat će pobijediti zbog civilizacije budućnosti.

U posljednje vrijeme sve su glasnije prognoze o raspadu države. Može li BiH opstati u ovakvim političkim odnosima?
- Sigurno da koncept prekrajanja granica koji je počeo na jugoistoku Europe, a koji traje žestoko i južnim krakom Mediterana; od Tripolija sve do Bagdada i Sirije, sigurno ima utjecaj i na procese u BiH. Vidimo da je Europa okružena i s istoka i s juga vrlo pogubnim scenarijima i to je već pokrenulo Europu. Europa nije raj, ali je superioran civilizacijski okvir koji je nakon Drugog svjetskog rata razumio da mora biti kraj ratovima, stradanjima. Vidimo da se danas legitimno otvaraju pitanja i referenduma i statusa, sve je to logično, ali sve se to odvija u procedurama bez prekrajanja granica. To je ono što treba BiH. Mi nakon Hrvatske moramo gurati taj proces prema integriranju, a ne lažno se igrati s tim. Naša politika je prepoznata kao iskrena i kao rješenje ove agonije.

Kako vidite budućnost zemlje?
- Posvećeni smo promjeni ovog stanja u korist naše zemlje i njenih ljudi. Smatramo kako je federalni koncept uređenja BiH ključ za budućnost, da je on imanentan strukturi BiH kao multietničke države, da on treba napraviti pravilan balans između uloge države i federalnih jedinica. Vidimo da je jedna Njemačka, kao monoetnička država, federalno uređena; ima 16 pokrajina i da dandanas ima komisiju za federalizam. Oni ne bježe od toga da raspravljaju što je dobro da bude na razini savezne države, što na razini federalnih jedinica.
Ovdje se prave blokade, vidimo kako je ovakva Federacija skupa i neodrživa i treba je racionalizirat, preurediti, prekomponirati da svi budu zadovoljni. Ali ne može se stati si reformama u Federaciji. Čitavu BiH, na taj način, u jednom procesu dijaloga, treba urediti i da se ovdje ostaje i živi i tome smo posvećeni.

Mostar je jedini pravi multietnički grad

Kako riješiti “slučaj” Mostar?
- Problem Mostara je to što ga se drži taocem politika. Poruka “devedesetke” je kako Mostaru trebamo vratiti vjeru i nadu kako će biti moderan i funkcionalan europski grad, jer po svojim potencijalima spada među bisere jugoistoka Europe. Da ratna razaranja treba ostaviti iza nas. Svjesni smo kako je Mostar, ustvari, jedini pravi multietnički grad po strukturi stanovništva, želimo da to i ostane, da se mehanizmi za zaštitu vitalnih pozicija trebaju artikulirati kroz vijeće, ali da se mora provesti odluka Ustavnog suda.
Ovdje je pravni poredak pao jer je prošlo skoro pet godina otkako je presuda Ustavnog suda donesena, a rok za provedbu odluke je bio šest mjeseci. To je alarmantno. I Vijeće za implementaciju mira mora djelovati, jer je OHR bio izravno uključen u donošenje statuta grada Mostara. Definitivno, mora se izjednačiti vrijednost glasa u Mostaru. Kroz promjenu izbornih pravila za grad Mostar treba se sačuvati duh multietničnosti, ali i osigurati da Mostar ostane cjelina i grad u kojem će građani moći birati gradonačelnika izravno, a da Gradsko vijeće donosi odluke i štiti vitalni nacionalni interes. To bi bio dobar balans.

HDZ i SDA i dalje funkcioniraju dobro?
- Oni godinama najavljuju rješenje za Mostar, za Federaciju…, ali tog rješenja još nema. Vladanje na osnovi najava i iščekivanja bez konkretnih pomaka očito još može proći ovdje. Međutim, mislim da neće moći još dugo.

Author Info

Pero Nikić

Nema komentara

Pošalji komentar