presuda-6715

U moru prolivenih suza, 40 godina je NIŠTA

Međunarodni sud u Haagu, zamišljen kao institucija u službi  procesuiranja zločina, zadovoljavanja pravde i izgradnje pomirenja, pao je na svim pravnim i moralnim ispitima, a naše poglede usmjerio u retrovizor i probudio duhove prošlosti.

Radovan Karadžić je, po 10 točaka optužnice, osuđen na 40 godina zatvora.

Zvjerski zločini, genocid, ubijanja, terror, progon i deportacija…

U moru prolivenih suza, mršavih 40 godina je sramotno, nedovoljno i nepravedno.

Karadžićeva monstruozna doktrina, primjera radi, je temelj Republike Srpske udarila na etničkom čišćenju i progonu  200 000 Hrvata, paljevini njihovih višestoljetnih ognjišta, samostana i uništavanju povijesne i kulturne baštine jednoga naroda.

I što danas tih 40 godina hotelskog smještaja predstavlja u odnosu na progon 200 000 ljudi?

Matematički promatrano, Karadžić je za protjerivanje jednoga Hrvata dobio kaznu u trajanju od 1 sat i 45 minuta. Uništiti ljudsku sudbinu i dobiti kaznu od nepuna dva sata je paradoksalno i šalje poruku kako se zločin isplati.

U moru prolivenih suza majki Srebrenice, koje i danas tragaju za posmrtnim ostacima svojih sinova, 40 godina se, pretvarajući u ljudske sudbine, topi u kaznu od 2 dana robije po oduzetom životu.

Što je najapsurdnije, ovo su samo dvije, od 10 točaka optužnice za koje je osuđen Radovan Karadžić.

Stoga smo dužni ukazati kako je pravda ovaj put i spora i nedostižna.

Paralelno sa izricanjem sramotne presude Radovanu Karadžiću,  nastavlja se progon hrvatskoga puka. Metode su iste – “radovanske”, samo ovaj put pravnog karaktera; zločine u Trusini, Uzdolu, Grabovici, Središnjoj Bosni, Posavini nagriza zub vremena. Baš kao ni slučaj ubojstva generala Šantića, to nisu teme institucija “pravde”.

Ali su, stoga,  časni hrvatski sinovi, naši generali i branitelji izloženi pravnom teroru; od naših haaških uznika, preko svih nepravedno progonjenih branitelja, generala Obradovića, Jelića i svih drugih koji su, za razliku od Karadžića, branili svoju zemlju, svoj narod i svoj dom.

U iščekivanju Uskrsa, najvećeg kršćanskog blagdana, osnaženi nadom koju donosi uskrsli Isus, ipak vjerujemo u Božju pravdu. Ovozemaljska je, očito, preslaba.

 

 

Author Info

Pero Nikić

Nema komentara

Pošalji komentar