Dr. Ljubić: Rješenje političke krize u BiH-Svi dobitnici
S dogovorom oko novoga Vijeća ministara okončana je najduža politička kriza, ili je možda samo u pitanju poluvrijeme procesa koji se na različite načine manifestira posljednjih dvadeset godina u BiH. Dr. Božo Ljubić koji je na čelu HDZ-a 1990. je zajedno s kolegom iz HDZ-a BiH Draganom Čovićem izdržao jednu od težih utakmica i uspio u nakani dokazati da Hrvati imaju jednaka prava na Bosnu i Hercegovinu.
Izabran je mandatar za sastav novog Vijeća ministara BiH. Kako gledate na okončanje ovog teškog političkog procesa?
Okončano je kako je jedino bilo moguće. Šteta što nije ranije. Dobro je što je sastav novog Vijeća ministara plod dogovora legitimnih političkih predstavnika tri konstitutivna naroda i građana Bosne i Hercegovine. Ako ovo iskustvo bude poticaj da se žurno mijenja postojeći nepravedni i nekoherentni ustavni ustroj Bosne i Hercegovine, onda ovo propušteno vrijeme ne bi trebalo gledati kao izgubljeno.
Što očekujete od novog Vijeća ministara, napose od gospodina Bevande koji je prvi Hrvat na čelu državne vlade od potpisivanja Daytona?
Smatram da gospodin Bevanda ima sve neophodne reference i potrebito iskustvo da se na čelu Vijeća ministara uhvati u koštac problemima i strateškim opredjeljenjima koja su utvrđena u prethodnom razdoblju. Tu primarno mislim na političku stabilnost i sigurno okruženje za dolazak stranih investicija, fiskalnu disciplinu i borbu protiv korupcije i organiziranog kriminala, jedinstven ekonomski prostor i koherentan razvoj infrastrukture od prometne, preko energetske do komunikacijske te uključenje u šire regionalne i europske integracije ali kao kompetitivan partner. Sve su to bili naglasci i njegova uvodnog izlaganja i to me dodatno učvršćuje unaprijed izrečenom uvjerenju. Varijabla na koju on ne može presudno utjecati je tim koji će mu biti stavljen na raspolaganje i opća politička klima u BiH. Međutim s obzirom na njegov otvoren i izravan stil u komunikaciji s partnerima i s javnošću, mislim da sigurno može biti katalizator i ovih procesa.
S jedne strane čuli su se prigovori da su ključne hrvatske stranke popustile u načelima da neće prepustiti hrvatske pozicije SDP-u, dok je pak ova stranka optužena da je postala dio etnopolitičke matrice BiH. Tko je u ovome slučaju u pravu i ima li ovdje gubitnika?
Ovaj ishod je engleski rečeno “win-win“ situacija što će reći da nema gubitnika. Sa stajališta političkog predstavnika Hrvata, s punim kredibilitetom mogu reći da su realizirani svi principi koje smo istakli na početku procesa. Konkretno, realizirano je načelo rotacije na čelu Vijeća ministara, načelo pariteta u sastavu Vijeća i načelo da odlučujući utjecaj u predstavljanju na razini države imaju legitimni politički predstavnici tri konstitutivna naroda. Ta su načela već ranije realizirana u izboru vodstva oba doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine. S druge strane u skladu je s istim načelima i dogovor da dio pozicija u institucijama BiH na nižim razinama (sukladno podršci u hrvatskom biračkom tijelu) pripadne predstavnicima SDP-a (ako su već prihvaćeni kao koalicijski partner) jer je nepobitno da oni imaju zastupnike Hrvate u oba doma PS.
Prigodom glasovanja u Parlamentu oko mandatara dogodio se i jedan incident budući da za Bevandu nije glasovao HDZ-ovac Niko Lozančić. Kako na to gledate?
Iskreno rečeno to me iznenadilo ali me nije začudilo jer se i sam ponekad susrećem sa sličnim “problemima“ u vođenju stranke. To je samo potvrda kako su političke stranke kompleksne organizacije gdje se ne radi o šahovskim figurama koje možete premještati kako hoćete, pa čak ni tako kako bi bilo najbolje. Ipak ovome ne bih pridavao nikakav veći politički značaj. Poznajući Niku Lozančića, ja ga doživljavam kao zastupnika koji odgovorno pristupa svojim parlamentarnim obvezama, kao političkog predstavnika Hrvata koji dosljedno i argumentirano zastupa političke interese Hrvata u institucijama i doživljavam ga kao lojalnog člana njegove stranke.
Šestorka se dogovorila i oko drugih reformskih zakona. Očekujete li da se provedu sukladno dogovoru?
Da!
Jeste li sada optimističniji da je moguć dogovor oko krupnijih pitanja u BiH, poput reforme Ustava nakon 15-mjesečnog natezanja oko Vijeća ministara?
Želim biti optimist jer samo je na temelju optimizma moguće nuditi rješenja i pridobivati partnere za dogovor. Ako bi izglede na dogovor temeljili na iskustvu zadnjih 15 godina pa čak i na dosadašnjim rezultatima ad hoc Povjerenstva (temeljem Presude Europskog suda za ljudska prava) čijim sam članom, onda nema mnogo argumenata za optimizam. Ipak problemi s kojima se suočavamo od Daytona do danas i politička kriza koja je permanentno stanje s povremenim paroksizmima (kao i ovaj zastoj oko uspostave vlasti), trebaju sve unutar BiH ali i odgovornom dijelu međunarodne zajednice uozbiljiti i natjerati da se dođe do rješenja.
U posljednje vrijeme se iz dijela bošnjačkih političkih krugova nastojalo radikalizirati situaciju u BiH a Islamska zajednica je čak poručila da ‘susjedi’ Srbi i Hrvati opet rade o glavi Bošnjacima. Je li to tako?
Istina je da dio bošnjačkih političkih, vjerskih i intelektualnih krugova smatra da bi Bosna i Hercegovina trebala biti nacionalna država većinskog naroda Bošnjaka-muslimana obrazlažući to time da Hrvati i Srbi imaju svoje nacionalne države. Takva politika, zavisno od promotora, od prilike do prilike ima različite manifestacije, jednom je to nametanje tzv. državnog bosanstva kao nadnacije, drugi je put nametanje bosanskog jezika kao zajedničkog. Pokušaj preustroja države i promjene Izbornog zakona po modelu dominacije većine. Da ne govorim o izravnom miješanju u politiku dijela islamske zajednice i njenog koketiranja s radikalnim islamskim elementom čije je tumačenje i prakticiranje islama nesukladno domaćem umetu i tradiciji. Ipak želim vjerovati i smatram da takvi elementi nisu i neće postati dominantni među Bošnjacima muslimanima. Svaki radikalizam radi o glavi i Srbima i Hrvatima i Bošnjacima a ako je netko zaboravio, neka u sjećanje prizove nedavnu prošlost. Na kraju ono najvažnije Bosna i Hercegovina može se razvijati i opstati samo kao država tri ravnopravna konstitutivna naroda. Ovdje nije spomenuto i nedovoljno se spominje destruktivno djelovanje i sijanje međunacionalne mržnje dijela medija među kojima ima nažalost i javnih elektroničkih. Kad vidim sijanje međunacionalne mržnje kroz neke medije i kad to usporedim sa sličnim djelovanjem nekih medija s prostora bivše države prije i tijekom rata, biva mi žao što niti u Den Haagu niti na domaćim sudovima ne vidjesmo optužene za ratni zločin niti jednog, direktora, urednika ili novinara koji su bili izravni akteri generiranja mržnje.
Američka ali i dio europske administracije pozivaju na rekonstrukciju Federacije. Na koji način vi vidite ovaj proces, bez županija ili smanjivanjem?
Pravedan i koherentan ustavnopravni ustroj nije moguć bez ustavne reforme Bosne i Hercegovine kao cjeline. Međutim, imajući u vidu činjenice da u ovom trenutku nema konsenzusa unutar države niti podrške u međunarodnoj zajednici za jednu takvu korjenitu reformu a da u Federaciji B i H živi preko 95% Hrvata koji su preostali u BiH nakon rata i poraća te uzimajući u obzir neracionalan administrativni ustroj Federacije spremni smo razgovarati o ustavnoj i administrativnoj rekonstrukciji Federacije. Znajući da je Federacija u Washingtonu nastala i u Daytonu “slijepljena“ s Republikom Srpskom kao bošnjačko-hrvatski entitet i njena rekonstrukcija mora uvažavati ustavnu ravnopravnost ova dva naroda uz poštivanje konstitutivnost trećeg konstitutivnog naroda i prava svih ostalih građana. Jasno je da Hrvati danas nisu ravnopravni i Federacija sve više postaje bošnjačka replika Republike Srpske.
Sve se češće čuje da bi se nakon dogovora oko županija i Vijeća ministara moglo pokrenuti pitanje rekonstrukcije vlasti u Federaciji. Je li to po vama realno?
Ne samo da je realno već je i nužno. To više nije samo pitanje zaživljavanja ustavnosti i zakonitosti i poštivanja narodnog izbornog legitimiteta, na što već evo skoro godinu dana ukazujemo mi legitimni politički predstavnici Hrvata nakon zadnjih izbora već to sada uviđaju i politički predstavnici Bošnjaka.
Tko je kriv za zastoj u Hercegbosanskoj županiji, zašto još nema vlasti i kako komentirate optužbe dopredsjednika HDZ-a 1990 Nediljka Rimca da ste pod dominacijom HDZ-a BiH i Čovića?
Ovdje želim jasno reći i podsjetiti, primarna odgovornost za uspostavu vlasti u HB županiji je na županijskim zastupnicima najjačih stranaka nakon zadnjih izbora a to su članovi HDZ-a BiH i HDZ-a 1990, poimenično: Stipo Pelivan, Branko Krišto, Ivica Pašalić-Lhotak, Ivan Cikojević, Stipe Barun, Boris Barun, Ivica Čičak, Nediljko Rimac, Dinko Barać, Petar Gelo, Jelena Knez-Perić i čelnici dvije županijske organizacije Branko Ivković i Boro Krišto. Dio odgovornosti, razmjerno izbornom rezultatu, snose i zastupnici ostalih parlamentarnih stranaka u županiji. Naravno, dio odgovornosti nosimo i ja i kolega Dragan Čović jer smo mi ove ljude kandidirali i pozvali narod da im dade glas. Uzimajući u obzir da niti politički a čak niti matematički funkcionalna vlast u HB županiji nije moguća bez bilo kojeg od dva HDZ-a, ja osobno i kolege iz užeg vodstva smo imali nekoliko zajedničkih sastanaka s vodstvom HDZ-a BiH a nebrojeno s članovima naše stranke, pokušavajući pomoći. Međutim, nitko vama ne može pomoći ako vi sami ne želite surađivati i niste spremni tražiti rješenja. Nisu odnosi između članova naše dvije stranke bili idilični ni na vrhu niti u ostalim sredinama pa smo ipak, radi viših interesa, stavili po strani usko stranačke i osobne interese i stvari funkcioniraju, često uz poteškoće ali zasigurno bolje u suradnji nego što bi to bilo u sukobu. Priče o mojoj podložnosti Čoviću ili HDZ-u BiH su gluposti. Sve članove stranke uključujući gosp. Rimca sam ja pozvao i prihvatio u stranku kada je osnivana kao alternativa dotadašnjoj politici HDZ-a u BiH. Međutim, HDZ 1990 je osnovan s razlogom, s jasnom misijom i ciljevima a ne da bi se vječno svađao ili po svaku cijenu razlikovao od HDZ-a BiH ili od bilo koje stranke. Ako su opći i viši interesi isti, ako je cilj nacionalna ravnopravnost i funkcionalna država, ako su se stajališta do toga cilja približila, onda je realizacija moguća jedino zajednički i koordinirano.
Koga ćete ipak predložiti za mandatara u HBŽ-u?
Gospodin Rimac je bio i do sada ostao jedini kandidat HDZ-a 1990 za premijera. On, također, sa svoje strane treba učiniti sve što može da uvjeriti partnere da je on najbolje rješenje. Danas kada ovaj intervju izlazi, imam sastanak s najodgovornijim osobama iz županije gdje će uspostava vlasti u županiji biti jedina tema.
Ali, postoje i određena odstupanja od dogovora dva HDZ-a i u HNŽ-u. Mogu li dodatno narušiti odnose ovih stranaka?
Sporazum HDZ-a 1990 i HDZ-a BiH između ostalog predviđa da jedno mjesto premijera od 4 županije pripada kandidatu HDZ-a 1990. U početku je nama nuđeno da imenujemo kandidata u Posavskoj županiji, gdje HDZ 1990 ima najbolji rezultat, čak nam je u ranoj fazi nuđeno i mjesto premijera u Hercegovačko-neretvanskoj županiji. Mi smo se odlučili za Hercegbosansku. Županijski predstavnici HDZ-a BiH su apsolutno nepotrebno izišli s kandidaturom svog predstavnika za premijera i čak ishodili njegovo imenovanje na kolegiju Skupštine zanemarujući dvije točke iz sporazuma, prvo da mjesto premijera po sporazumu treba pripasti kandidatu HDZ-a 1990 (jer su već bili imenovani u ostale tri županije) i drugu točku da tamo gdje jedna stranka ima premijera druga treba imati čelno hrvatsko mjesto u Skupštini. To je istina. To nije međutim opravdanje da županija do danas nema premijera niti vladu. Konačno i SDP je ishodio imenovanje Slave Kukića za državnog premijera pa smo nakon teških i upornih razgovora, odlučni tražiti rješenje, došli do toga da i oni prije nekoliko dana svesrdno podrže kandidata hrvatskog bloka Vjekoslava Bevandu.
Ja ih mogu samo pozvati da razgovaraju i traže rješenje, uvijek imajući na umu zbog čega su tu gdje jesu a to je dobrobit županije i svih njenih građana. Ja sam u jednoj fazi čak sugerirao da se pokuša tražiti rješenje u formiranju svojevrsne koncentracijske vlade, kada su u pitanju stranke s hrvatskim predznakom. Ono što HDZ 1990, dok sam mu ja na čelu, neće nikako podržati je pravljenje bilo kakve separatne koalicije bez većinskog hrvatskog legitimiteta i sa strankama koje su se stavile u službu projekta dekonstituiranja Hrvata u BiH. Ove poteškoće neće niti mogu ugroziti zajednički projekt obrane konstitutivnosti hrvatskog naroda.
Hrvati iz BiH moći će glasovati na referendumu za pristupanje Hrvatske u EU. Nije li pomalo apsurdno da oni ostaju na Balkanu, a glasuju o ulasku Hrvatske u Europsku uniju?
Važno je da će svi hrvatski državljani bez obzira gdje žive uživati određene prednosti koje sobom nosi hrvatska putovnica ili državljanstvo zemlje članice EU. Konačno zemljopisno niti Hrvatska ulaskom u EU ne napušta Balkan. Balkan je jedan od najljepših dijelova zemaljske kugle, počevši od Bosfora i Dardanelija pa preko grčke i hrvatske obale i unutrašnjosti poluotoka. Balkan pak, u negativnom je kontekstu vezivan za političke odnose i sukobe pa i stanje svijesti. Dakle, promjenom svijesti napuštanjem nekih prevladanih paradigmi, mi se i prije ulaska u EU oslobađamo Balkana s negativnim konotacijama.
Kako gledate na prve poruke premijera Milanovića, je li ona na tragu krajnje principijelne politike predsjednika Josipovića?
Poruke gospodina Milanovića i njegovih suradnika glede pitanja Bosne i Hercegovine i položaja Hrvata ovdje su ohrabrujuće. Vjerujem da će one slijediti principijelnu politiku koju provodi ured predsjednika Josipovića. Ono što sam već odavna zagovarao a to je da politika RH prema Hrvatima u Bosni i Hercegovini i prema Bosni i Hercegovini općenito, treba biti usuglašena i zajednička između pozicije i opozicije bez obzira tko je u RH u jednoj ili drugoj ulozi, slično kao što je to bio i jeste slučaj odnosa RH prema EU i NATO-u. Raduje me da vidim realizaciju ove ideje. Mislim da nije neskromno reći da je i hrvatska politika ovdje u Bosni i Hercegovini, svojim odnosom i djelovanjem, tome doprinijela.
Na sličan način ćemo djelovati i u budućnosti kako preko institucija i političkih stranaka ovdje tako i preko naših zastupnika u Hrvatskom saboru. Oni imaju izričit naputak da u Saboru primarno zastupaju interese onih koji su ih birali a to su Hrvati iz BiH i dijaspore i da budu most između Bosne i Hercegovine i Hrvatske danas a EU sutra.
Zoran Krešić, Večernji list, 16. 1. 2012.
Ivo Josipović: Očekujem da Hrvati u BiH budu institucionalno ravnopravni
Predsjednik Hrvatske Ivo Josipović izjavio je da će Hrvatska, kada postane član EU, uporno i lojalno zagovarati europski put BiH.
Josipović je istakao da BiH ne treba strahovati od getoizacije nakon hrvatskog pristupanja EU već da je to dobra vijest za sve zemlje regije, posebno BiH.
“Granica između Hrvatske i BiH postat će vanjska granica EU i to najduža koju će dijeliti s nekom zemljom. Mi ćemo napraviti sve da ta granica postane vrata EU za naše susjede, u svakom smislu”, rekao je Josipović za “Dnevni avaz”.
Govoreći o rješenju hrvatskog pitanja u BiH, Josipović je rekao da očekuje da Hrvati u BiH budu institucionalni ravnopravni, jer su konstitutivan narod, a ne manjina.
“Ravnopravnost naroda i građana je važna za svaki narod zbog BiH, njene stabilnosti i ravnoteže. Ali, i ovdje je rješenja moguće naći samo dogovorom u BiH i kroz njene institucije”, smatra predsjednik Hrvatske.
Josipović isključuje mogućnost bilo kakvog novog sukoba na prostorima BiH i izražava uvjerenje da će političari dogovoriti okvir unutar kojeg će se svi podjednako dobro ili podednako loše.
“Odnekle se mora početi, nekakav se dogovor i komrpomis moraju postići da tri konstitutivna naroda definiraju i svoje zasebne, ali i zajedničke interese na način koji je prihvatljiv svim građanima BiH”, rekao je, između ostalog, Josipović i istakao kako je zgranut lošom i destruktivnom retorikom koja se čuje u javnom prostoru u BiH.
Zoran Milanović: Nećemo se postavljati kao patroni Hrvata koji žive u Bosni i Hercegovini, ali mi jesmo njihovi bliski partneri i najbliži prijatelji
Nećemo se postavljati kao patroni Hrvata koji žive u Bosni i Hercegovini, ali mi jesmo njihovi bliski partneri i najbliži prijatelji.
Kakva će biti politika prema BiH, posebice Hrvatima?
Razvojna i optimistična. Naš je stav da se bosanskohercegovačkim Hrvatima mora zajamčiti jednakopravnost koju sada nemaju. Oni su u Bosni i Hercegovini u najslabijem položaju, što je dugoročno neodrživo i za njih i za hrvatski državni interes. Želio bih da jedno od mojih prvih inozemnih putovanja bude posjet BiH. Želim otići u Sarajevo i Srebrenicu, ali i u Mostar i Široki Brijeg. Razgovarat ćemo sa svima. Nećemo se postavljati kao patroni Hrvata koji žive u Bosni i Hercegovini, ali mi jesmo njihovi bliski partneri i najbliži prijatelji.
Ovo nije samo poštovanje ustavnih kategorija, nego respektiranje stanja koje je nastalo zbog povijesnih okolnosti. Cilj nam je da s Bosnom i Hercegovinom uspostavimo dobre i stabilne odnose, da se postigne visoka pravna sigurnost i poticajan poslovni ambijent za sve naše tvrtke koje žele poslovati s BiH i unutar Bosne i Hercegovine.
Kojim će redom ići posjet?
BiH je država članica UN-a i ona ima svoj glavni grad, a to je Sarajevo. Isto tako, kao hrvatski premijer smatram da moram posjetiti hrvatski narod u BiH i otvoreno razgovarati s predstavnicima naroda. Kako političkim, tako i duhovnim predstavnicima te privrednicima. Prije svega zanima nas status bosanskohercegovačkih Hrvata i poslovanje naših poduzeća.
Što će za Hrvate iz BiH značiti ulazak Hrvatske u EU. Blagodati s obzirom na to da gotovo svi imaju hrvatska državljanstva ili pak novi val iseljavanja, zbog kojeg bi ipak trebalo poduprijeti treći entitet?
Većina Hrvata ima hrvatsko državljanstvo i imat će prava koja imaju i svi drugi hrvatski državljani prema EU. Ova tema nije ni otvarana u pregovorima s EU. Ne bih volio da ulazak Hrvatske u EU rezultira intenzivnijim iseljavanjem Hrvata iz BiH jer je BiH jednako hrvatska kao što je srpska i bošnjačka.
Naš je načelni stav da se bosanskohercegovačkim Hrvatima mora zajamčiti jednakopravnost, koju oni trenutačno nemaju. Oni su u najslabijem položaju, što je dugoročno neodrživo.
Hoće li se osnovati Središnji ured za dijasporu?
Hoće, riječ je o Središnjem uredu za Hrvate izvan domovine kao što smo to i najavili u Saboru. Vrlo brzo će biti u funkciji, a vodit će ga nestranačka osoba.
Hoćete li nastaviti projekt pelješkog mosta?
Drago mi je da ste to nazvali pelješkim mostom, a ne autocestom S kolegama iz BiH razgovarat ćemo prije svega o prometnom koridom od sjevernog prema južnom dijelu Dubrovačke županije. Ako je to bilo moguće u DDR-u u vrijeme Hladnog rata, onda je moguće i u prometu između jedne članice EU i države koja će to uskoro biti, između dvije susjedne i prijateljske zemlje. Interes je povezivanje Dubrovnika sa sjevernim dijelom županije i ostatkom Hrvatske. To je bit, a pelješki most je posve druga priča.
Razgovarali: Ivanka Toma i Goran Ogurlić (OBZOR 31. 12. 2011)
Milan Kučan: Hrvati u Federaciji BiH institucionalno osakaćeni
Za Republiku Srpsku u ovom trenutku može se tvrditi da je funkcionalna, što nije slučaj sa Federacijom BiH i samom BiH, izjavio je bivši predsjednik Slovenije Milan Kučan, prenosi srbijanski Blic
Da bi BiH bila funkcionalna, prema Kučanovim riječima, potreban je konsenzus među predstavnicima njenih naroda.
On smatra da činjenica da više od godinu dana nakon izbora nisu formirane vlasti na nivou BiH dovoljno govori o nezainteresiranosti međunarodne zajednice za zbivanja u BiH.
Kao jedan od ključnih problema u funkcioniranju FbiH, Kučan je naveo da se Hrvati u Federaciji institucionalno osjećaju uskraćenima, prenosi bh. izdanje Večernjeg lista.
“Međutim, o tome ne može brinuti samo država BiH, nego u to mora biti uključena međunarodna zajednica koja mora da ima odgovornost za BiH”, rekao je Kučan na svečanosti u Ljubljani u organizaciji Kulturno-prosvjetnog zavoda Averoes povodom 25. studenoga, dana koji dio BiH proslavlja kao Dan državnosti, piše srbijanski Blic.
Slovenska Vlada imenovala je prošle godine u studenomu Kučana za specijalnog izaslanika Slovenije za BiH.
Dr. Božo Ljubić u intervjuu Nezavisnim novinama: Nisam u savezu dva protiv jednog
Ustav BiH je nekoherentan i već više od petnaest godina se pokazuje kao limitirajući faktor, zbog čega BiH nije niti funkcionalna niti politički stabilna, kaže Božo Ljubić, predsjednik HDZ 1990.
Rekao je da je samit EU u decembru možda i sastanak decenije i da je do tada potrebno ostvariti neki napredak na evropskim pitanjima. Nada se da će se Hrvati za svoju ravnopravnost izboriti prije ulaska Hrvatske u EU.
NN: Kako komentarišete godišnjicu potpisivanja Dejtonskog sporazuma? Zanimljiva je teza koja se pojavljuje da su Hrvati stvaranjem FBiH 1994. godine obmanjeni jer im je obećana kantonizacija cijele BiH ako prihvate Vašingtonski sporazum?
LJUBIĆ: Istina je da je da je u Vašingtonu rečeno da je muslimansko-hrvatska FBiH sastavljena od deset županija samo prijelazno rješenje i da će nakon završetka rata ona biti proširena na čitavu BiH. Također je kao jamstvo Hrvatima od preglasavanja u Ustav ugrađena klauzula da FBiH stupa u konfederalne odnose s Hrvatskom. Bez tih jamstava ne vjerujem da bi bilo koji hrvatski pregovarač dobrovoljno pristao na taj aranžman. Što se tiče Dejtonskog sporazuma, treba ga ocjenjivati s dva aspekta. Kao mirovni sporazum – to je apsolutni uspjeh. Što se tiče provedbe njegovih aneksa – ocjene ne mogu biti tako jednoznačne. Neki su provedeni samo djelomično, kao što je slučaj s Aneksom 7 tj. povratkom izbjeglica, što zajedno s Aneksom 4 tj. Ustavom predstavlja danas osnovni problem za funkcioniranje BiH. Naime, Ustav je nekoherentan i već više od petnaest godina se pokazuje kao limitirajući faktor. BiH zbog toga danas nije niti funkcionalna niti politički stabilna, niti na ovim osnovama može postati samoodrživa. Razlog je taj što je on koncipiran oportunistički na način da su jednostavno dva ratna entiteta – jedan u Palama 1992, a drugi u Vašingtonu 1994. u Dejtonu – jednostavno slijepljena u jedan asimetričan i nekoherentan kompozit.
Nadam se da će se Hrvati za ravnopravnost izboriti prije ulaska Hrvatske u EU
NN: Možete li nam reći kakva je bila atmosfera na nedavnom sastanku u Sarajevu tokom posljednjih pregovora stranačkih lidera?
LJUBIĆ: Naravno da vam ne mogu otkrivati detalje sastanka, ali mogu reći da su se razgovori odvijali u vrlo tolerantnoj atmosferi i moj dojam je da većina sudionika želi doći do rješenja. I ovi razgovori su pokazali duboke konceptualne razlike strana u vezi s poimanjem karaktera BiH. Ponovno je aktualizirano različito razumijevanje članka 9 točka 3 Ustava iz Dejtona. Ja sam, čitajući engleski tekst Ustava, apsolutno siguran da dužnosnici imenovani na pozicije u institucijama BiH predstavljaju narode BiH. Sa druge strane predstavnici stranaka iz Sarajeva ovaj članak tumače na način da na tim pozicija treba da se nalaze pripadnici naroda sukladno proporcijama po popisu stanovništva. Hrvatska strana smatra da BiH može postati samoodrživa i da ima smisla samo kao država tri ravnopravna ustavna naroda, u kojoj će biti jamčena građanska prava svim njenim građanima, kako pripadnicima priznatih manjina, tako i svim ostalim građanima. Sa druge strane je takozvani građanski koncept, koji podrazumijeva da je građanin nositelj suvereniteta, što bi u ovom momentu, s obzirom na stupanj demokratskog razvoja, danas značilo dominaciju većine u entitetima, a sutra u čitavoj državi. Stoga je za nas apsolutno neprihvatljiv pristup koji su zagovarale stranke iz Sarajeva da one zbog većeg broja mandata imaju pravo na polovicu pozicija u Vijeću ministara ili da vlast na razini BiH uspostave dvije entitetske većine. Ono što se moglo čuti u njihovim izjavama nakon sastanka da je njihov razlog za traženje polovice pozicija u Vijeću ministara motivirano strahom da bi bili preglasavani od “srpsko-hrvatskog bloka” kategorički odbacujem. Prvo, odbijam biti svrstan u bilo koji savez koji bi značio dva protiv jednoga. Drugo, sama takva pomisao i nepovjerenje u partnere otkrivaju duboku sumnju u mogućnost BiH kao države tri ravnopravna naroda.
NN: Prvi draft zaključaka samita EU u decembru vrlo je negativan za BiH. “Nezavisne” su pisale da nas iz Brisela upozoravaju da lideri moraju u naredne dvije ili tri sedmice pokazati bilo kakav napredak ako žele da samit završi s makar malo pozitivnih zaključaka. Kako to komentarišete?
LJUBIĆ: Slažem s vama da je samit lidera EU početkom prosinca najvažniji za BiH, ne samo u ovoj godini, već bi se mogao pokazati najvažnijim i u ovom desetljeću. EU je umorna i zasićena proširenjem, posebice prijemom problematičnih zemalja. Zato treba učiniti sve da do kraja mjeseca dođemo do dogovora o Vijeću ministara i zakonima iz paketa EU partnerstva. Ono što bi bio minimum oko čega se moramo usuglasiti je usvajanje zakona o popisu stanovništva, zakona o sistemu državne pomoći i kredibilan signal da namjeravamo implementirati presudu u slučaju “Sejdić i Finci” do kraja godine.
Za nas je apsolutno neprihvatljiv pristup koji su zagovarale stranke iz Sarajeva da one zbog većeg broja mandata imaju pravo na polovicu pozicija u Vijeću ministara, kazao Ljubić
NN: Postoji li opasnost da se neuspjeh u Sarajevu prelije na ta pitanja?
LJUBIĆ: Naravno, strah je opravdan. Uvidjevši nakon nekog vremena da ćemo konačan dogovor o uspostavi Vijeća ministara teško postići taj dan, ja sam predlagao: “Idemo se danas dogovoriti o usvajanju zakona iz paketa euroatlantskog partnerstva.”
Kontraargument jednog od sugovornika je bio: “Vi se dogovorite, a mi ćemo biti suzdržani kod glasovanja jer mi nismo dio postojećeg sastava Vijeća ministara.” To nije bilo prihvatljivo za ostale. Ja sam onda predlagao da se dogovorimo kao šestorka i mi članovi šestorke, koji smo, osim Dodika, istovremeno i članovi oba doma PS BiH, pa ćemo kao zastupnici uputiti u parlamentarnu proceduru zakone u formi oko koje se dogovorimo, zaobilazeći potpuno postojeći saziv Vijeća ministara. Ni to nije prihvaćeno. Legitimno je onda pitanje da li nam je svima jednako stalo do ulaska BiH u EU?
NN: Hoće li bh. Hrvati iskoristiti članstvo Hrvatske u EU kao instrument popravljanja svog statusa u BiH?
LJUBIĆ: Ja se duboko nadam da će se Hrvati za svoju ravnopravnost izboriti prije ulaska Hrvatske u EU. Ustavno rješenje BiH, u prvom redu, treba da počiva na dogovoru njena tri ustavna naroda.
SDP nema legitimitet
NN: Osporavate li SDP-u pravo da se naziva građanskom strankom?
LJUBIĆ: Razumijem i uvažavam specifičnosti SDP-a i ne odričem nikome pravo na autoidentifikaciju. Jasno je da na ovim izborima oni nisu dobili legitimitet predstavljanja hrvatskog naroda niti to imaju s partnerima s kojima su se udružili u sastavljanju izvršne vlasti u FBiH u ožujku ove godine. HDZ 1990 kao politička stranka nema pravo hrvatskog predstavljanja po atributu u svom imenu niti sam ja politički predstavnik Hrvata zato što sam rođen kao Hrvat u Širokom Brijegu niti po tome što sam se izjasnio kao Hrvat, već po onima koji su glasovali za HDZ 1990 i za mene. Taj legitimitet SDP nema, taj legitimitet nose HDZ BiH i HDZ 1990. To je jedino bitno, a ne kako se tko predstavlja.
Dejan Šainović, NN, 22. 11. 2011.
Milorad Dodik nakon sastanka političkih lidera: Ako se ukine paritet za 20 godina BiH će biti bošnjačka država
Predsjednik Republike Srpske i lider Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) Milorad Dodik izjavio je danas da bi BiH za 20 godina mogla postati isključivo bošnjačka zemlja, u slučaju da bude ukinut princip pariteta kao osnova za formiranje državnih institucija.
Dodik je u izjavi za Radio-televiziju Republike Srpske (RTRS) kazao da je lider Stranke demokratske akcije (SDA) Sulejman Tihić, tokom današnjih pregovora lidera šest stranaka u Sarajevu, pokušao da uvođenjem popisa stanovništva razbije princip pariteta kao osnovu za formiranje Vijeća ministara BiH, što je za srpsku stranu neprihvatljivo.
“Tu je suština problema zašto sada nema 10 novih ministara. Nema ih zato što se jedan osnovni bazični princip konstituvnosti naroda pokušava rušiti na principu toga da se postave pripadnici naroda koji bi odgovarali strukturi stanovništva, a ne da bi se držao balans i paritet”, rekao je Dodik.
Prema njegovim riječima, paritet podrazumijeva da po jedna trećina svih funkcija pripade jednom od konstitutivnih naroda, ali se uvlačenjem kategorija ostalih kroz odluku “Sejdić-Finci” želi narušiti paritet i otvoriti vrata da se u BiH većinski odlučuje.
“To je veoma suptilno smišljena varijanta koja traje godinama”, kaže lider SNSD-a.
Dodik je kazao da Bošnjaci traže da dobiju četiri ministarska mjesta, između ostalih Ministarstvo spoljnih poslova i Ministarstvo financija, kao i Upravu za indirektno oporezivanje, iz čega se, kako je rekao, vidi potreba za njihovom dominacijom.
“Ako to prođe, ova zemlja za 20 godina samo može da bude isključivo bošnjačka zajednica. Šta ako pobijedi politička opcija kod bošnjačkog naroda koja je motivisala onog ko je pucao na američku ambasadu, kako ćemo se onda ponašati. Mi nemamo pravo da budemo neoprezni”, prenijela je RTRS izjavu Dodika.
Ivo Josipović:Hrvati u BiH moraju imati ista prava kao Srbi i Bošnjaci
Ivo Josipović, predsjednik Republike Hrvatske, u intervjuu za “Nezavisne novine” kaže da Hrvati u Bosni i Hercegovini nisu manjina, nego jedan od tri konstitutivna naroda.On smatra da je institucionalna neravnopravnost Hrvata u BiH nešto što je prepoznato od strane svih važnih međunarodnih čimbenika, ali i političkih predstavnika druga dva konstitutivna naroda u BiH.
“Hrvati su integralni dio bosanskohercegovačke povijesti, a siguran sam i konstruktivan dio njezine budućnosti – ali moraju imati ista prava i iste šanse kao i ostali”, ističe Josipović i dodaje da je BiH država tri ravnopravna konstitutivna naroda i svih svojih građana.”Mislim da treba pronaći dobru mjeru za sustav koji će podjednako poštivati i kolektivna i individualna prava”, naglašava Josipović.
NN: Jeste li u komunikaciji s vlastima Republike Srpske u vezi s pitanjima zbog kojih ste prošle godine posjetili RS, odnosno u vezi s položajem Hrvata? Je li dogovoreno i realizirano?
U komunikaciji smo s vlastima Bosne i Hercegovine i oba entiteta u vezi s nizom pitanja, od kojih je jedno i problem položaja Hrvata, posebno izbjeglih. S vlastima Republike Srpske dogovorno smo rješavali probleme poput rokova za naplatu poreza na nekretnine i slično. Međutim, to je za ljude koji su stradali samo kap u moru. Postoje problemi na obje strane koji se moraju nastaviti rješavati, postoji pitanje povratka Hrvata u Posavinu, u područje oko Prijedora, Banjaluke, i to je vrlo zahtjevno. Izbjegli, bilo Srbi, Bošnjaci ili Hrvati, u sredinama u koje su doselili stvorili su novi život, djeca su krenula u školu, prošlo je suviše vremena da bi se sad jednostavno odlučivali na povratak. Međutim, obaveza je vlasti u svim zemljama u regiji da stvore uvjete, prije svega sigurnosne i pravne, pa onda i ekonomske, da se oni koji to žele doista mogu vratiti. To je, naravno, i obaveza Republike Hrvatske prema svim svojim građanima srpske nacionalnosti koji su izbjegli i žele se vratiti. Ali i ako se ne vrate, taj prostor ne smije izgubiti identitesku vrijednost za njih, postoje ogromni potencijali koji jesu zajednički i koje bi bilo neodgovorno ne iskoristiti. Sava i područje oko nje je veliki gospodarski potencijal za teritorije i građane s obje strane rijeke. Moramo stvarati kapacitet za budućnost. Ionako ćemo svi vrlo brzo zajedno živjeti u Uniji u kojoj granice postoje samo na zemljopisnim kartama.
NN: Pratite li nastojanja hrvatskih stranaka u BiH da se izbore za bolji položaj Hrvata u BiH?
Pratim nastojanja hrvatskih stranaka, ali i svih drugih ljudi dobre volje u Bosni i Hercegovini i međunarodnoj zajednici, sve pokušaje rješavanja pitanja institucionalne ravnopravnosti Hrvata. Hrvati u Bosni i Hercegovini nisu manjina, nego jedan od tri konstitutivna naroda. Činjenica institucionalne neravnopravnosti Hrvata u BiH je nešto što je prepoznato od strane svih važnih međunarodnih čimbenika, ali i političkih predstavnika druga dva konstitutivna naroda u BiH. To je problem koji mora biti riješen, između ostalog, jer je i jedan od temelja identiteta Bosne i Hercegovine. Jednakopravnost konstitutivnih naroda je i pretpostavka stabilnosti političkog sustava, njegove učinkovitost i funkcionalnosti. Bosna i Hercegovina je država tri ravnopravna konstitutivna naroda i svih svojih građana i mislim da treba pronaći dobru mjeru za sustav koji će podjednako poštivati i kolektivna i individualna prava. Hrvati su integralni dio bosanskohercegovačke povijesti, a siguran sam i konstruktivan dio njezine budućnosti – ali moraju imati ista prava i iste šanse kao i ostali.Međutim, ono što tražimo za Hrvate želimo i da imaju svi drugi – posebno u onim dijelovima Bosne i Hercegovine gdje su Hrvati većina, treba da budu primjer poštivanja drugog i drugačijeg. Treba se ponašati prema drugima onako kako biste htjeli da se drugi ponašaju prema vama. Zatvorena društva, društva koja žive u svojim mitološkim bunkerima, nemaju puno šanse u modernom svijetu. Plašenje ljudi dozivanjem sukoba iz ratova samo pokazuje da su ti koji to rade izgubili svaki drugi sadržaj ili ga uopće nisu ni imali
NN: Kako vidite rješenje problema ravnopravnosti Hrvata u BiH?
Prije svega, poštivanjem osnovnog demokratskog načela da neku grupu u političkom smislu predstavljaju oni koji su dobili većinsku podršku birača iz te grupe – samo birači imaju pravo reći tko će ih predstavljati. To je nešto što bi trebalo da se podrazumijeva. Također, postoji niz mogućnosti da se manjim intervencijama u postojeće zakonodavstvo osigura ravnopravnost zastupanja i predstavljanja u onim institutima koji štite ravnopravnost tj. nacionalni interes grupe. Međutim, ta rješenja, vjerojatno uz pomoć međunarodne zajednice, trebaju riješiti ljudi koji žive u Bosni i Hercegovini. Oni će snositi posljedice, u dobrom ili lošem smislu, i samo su oni ti koji mogu i smiju o tome odlučivati. Ono što je nama temeljno važno jest da je Bosna i Hercegovina stabilna i da je institucionalno dovoljno kapacitirana da u budućnosti može postati dijelom Europske unije. Rješenje ravnopravnosti Hrvata, ali i Srba i Bošnjaka u svakom dijelu Bosne i Hercegovine, dio je te stabilnosti.
NN: Da li mislite da bi eventualna promjena stranaka na vlasti u Hrvatskoj mogla donijeti promjenu politike prema Bosni i Hercegovini?
Ne. Pitanja stabilnosti Bosne i Hercegovine, poštivanja njene suverenosti i teritorijalnog integriteta, podrška razvoju i briga za opstanak Hrvata kao konstitutivnog naroda pitanja su od nacionalnog interesa, a ne stranačke teme. Bosna i Hercegovina je za Hrvatsku iznimno važan susjed i sve su stranke toga svjesne.
NN: Smatrate li da će ulaskom Hrvatske u Europsku uniju još više Hrvata iz BiH iseliti, što će politički značiti da odnosi u BiH moraju biti riješeni na liniji Banjaluka – Sarajevo?
Ne mislim da će iseliti – objektivno za to nema razloga, imat će potpunu slobodu kretanja, a pogranični krajevi će ulaskom Hrvatske u EU samo dobiti na značenju, posebno gospodarski. Hrvati jesu, i ostat će, jedan od tri konstitutivna naroda koji između sebe treba da pronađu ravnotežu koju ne bi trebalo izmišljati ili uvoziti. Hrvati, Bošnjaci i Srbi su u prošlosti tu ravnotežu nalazili, treba se samo sjetiti njenih boljih strana.
NN: Iz određenim sarajevskih političkih i medijskih krugova prema Vama je vođena jedna vrsta hajke zbog stavova koje ste iznosili o položaju Hrvata u BiH. Da li danas osjećatu tu istu vrstu pritiska ili je on smanjen nakon formiranja vlasti u Federaciji?
Taj pritisak, koji je dolazio iz uskog kruga politike u BiH, srećom, kratko je trajao. Mislim da je, prije svega, bio rezultat jednog, usuđujem se reći, ograničenog, a u svakom slučaju ograničavajućeg političkog stava “ili si sa mnom ili si protiv mene”. To je besmisleno i kontraproduktivno. Najvažnije, i u Hrvatskoj i u BiH građani su prepoznali o čemu je riječ i nije došlo do remećenja odnosa naših zemalja, a ni mojih odnosa s političkim liderima u BiH. Posebno ističem kako su neki od najistaknutijih političara Bošnjaka jasno prepoznali o čemu se radi i čvrsto podržali nastavak politike pomirenja i suradnje, umjesto politike ishitrene konfrontacije. Kao predsjednik Hrvatske želim podjednako dobro komunicirati sa svim narodima i građanima Bosne i Hercegovine, bilo da su Bošnjaci, Srbi ili Hrvati ili sebi biraju neki drugi identitet. Određeni mediji jesu imali neke čudne i potpuno pogrešne interpretacije nekih mojih izjava i susreta s predsjednikom Tadićem. Ali, njihova namjera je bila vrlo jasna: neutralizirati mogućnost da susjedi, koji imaju legitiman interes u održanju stabilnosti Bosne i Hercegovine, imaju svoje mišljenje. Izrazito vodim računa da ono što govorimo ili radimo ni na koji način ne bude ni blizu uplitanju u unutarnja pitanja druge države. Ali kako Hrvatska ima odgovornost prema Bosni i Hercegovini, tako i Bosna i Hercegovina ima odgovornost prema Hrvatskoj. Moramo biti u stanju konstruktivno razgovarati o problemima koje imamo.
NEDILJKO RIMAC: Ljubić i Čović trebaju pokazati odlučnost i uspostaviti vlast
Dr. Nediljko Rimac, premijer HBŽ-a i kandidat za novi mandat za Večernji list govori o uspostavi vlasti u ovoj županijiProstor Hercegbosanke županije dijeli istu sudbinu kao i država oko uspostave vlasti. No, tamo nema platformaša ili ‘majorizacije’ Hrvata. Tamo je na djelu unutarhrvatski problem gdje zbog pojedinih taština vlast nije uspostavljena prije najmanje pola godine. Aktualni premijer Nediljko Rimac, kojega HDZ 1990. ponovno kandidira za premijera, smatra da je vrijeme da se zakopaju ratne sjekire.
Postoji li Vlada u Hercegbosanskoj županiji i funkcionira li?
U novome sazivu Vlade još nema, ali mi smo posljednjih dana poduzeli aktivnosti da se taj proces implementacije izbornih rezultata i dogovora okonča. Ali, budući da se dogovori koji su postignuti na višoj razini na terenu ne provode, donijeli smo zaključak da Vlada iz još uvijek aktualnog saziva, kojoj sam ja premijer, nastavi raditi u kapacitetu usvojenog proračuna. Jednostavno, život ne smije stati na prostorima Hercegbosanske županije. Previše je problema i kada se radi u punom kapacitetu, a sada se oni multipliciraju. Ulazimo u posljednje tromjesečje ove godine i nitko nam ne daje za pravo da ove probleme guramo pod tepih. Najvažnije stvari moraju se rješavati ovih dana.
Dva HDZ-a potpisala su sporazum u kojemu dva HDZ-a i ostale hrvatske stranke imaju debelu većinu te postoje partnerski odnosi sa SNSD-om i SDA da neće biti problema pri uspostavi vlasti. No, zapelo je na dva HDZ-a. Zašto?
Mene su na izvjestan način i prozivali kada sam bio zagovornik svehrvatske koalicije, a i danas sam iskreni zagovornik takve ideje. Od 25 zastupnika u Skupštini Hercegbosanske županije, Hrvati imaju 19 ruku i za potvrdu Vlade treba nam 17. Evo, to je jednostavno ona snaga koju mi Hrvati ne znamo sami uporabiti. A upravo smatram da bi Hercegbosanska županija trebala biti ogledan primjer Hrvatima u Federaciji BiH i Bosni i Hercegovini kako stvari treba urediti. I to me iskreno žalosti jer tražimo partnere među drugima, a nismo saveznici sami sebi. S druge strane, isključivo sam za to da se poštuju i druga dva konstitutivna naroda što se u četverogodišnjem mandatu i ostvarilo. Volio bih da Hrvatima u Banjoj Luci bude kao Srbima u Hercegbosanskoj županiji ili primjerice Hrvatima u Zenici kao što je Bošnjacima ovdje.
Koliko je meni poznato, gospodin Čović i Ljubić su dogovorili da jedno premijersko mjesto u županijama pripadne HDZ-u 1990., a njihov usmeni dogovor je da to bude Hercegbosanska županija. Je li to točno?
To je točno i ja sam jedan od supotpisnika dokumenta u Širokom Brijegu oko sklapanja izvršne vlasti na prostorima Federacije BiH. Jedna od županija je predviđena da na čelu bude HDZ 1990. Slijedom događanja Posavina, Hercegovačko-neretvanska, Zapadnohercegovačka županija su dobile ili će dobiti premijera iz redova HDZ-a BiH. Još je preostala Hercegbosanska županija. No, moram biti iskren i reći kako se taj sporazum kod nas grubo krši od HDZ-a BiH i već izaziva neželjene odjeke. Ja ću sigurno inzistirati da se sporazum ispoštuje i da se svačiji rezultat vrednuje. Na tragu toga poslali smo jedan prijedlog svehrvatske koalicije o raspodjeli pozicija sukladno dogovoru i izbornome rezultatu. HDZ BiH je dobio najviše pozicija i mogu sa sigurnošću reći da je apotekarskom vagom taj prijedlog odmjeren oko sudjelovanja u izvršnoj vlasti. Prema mome mišljenju, ne smije biti poraženih ili pobjednika u cijelome procesu jer onda nećemo biti u stanju napraviti dobar posao.
HDZ BiH je ipak predložio mandatara za sastav Vlade i oko toga se vodi određena skupštinska utakmica. S druge strane, Vi ste također kandidat. Je li vrijeme da Čović i Ljubić razriješe situaciju budući da na terenu nema pomaka?
Bilo je pokušaja i ja sam bio sudionik tih pokušaja i ne želim iznositi detalje tih razgovora u javnost. Na sličan sastanak po takvome sadržaju sigurno ne bih pristao. Na tome sastanku sam, kao inicijator, rekao kako smo bili dva suprotna tabora koja su međusobno vodila ratove. I onda sam pozvao da se zaborave grube riječi i uvrede. Javno sam se ispričao svima i tražio isto od druge strane, no to nije naišlo na plodno tlo. Ne znam koliko trenutačno snage postoji u vodstvu dva HDZ-a, ali morat će pokazati odlučnost stvari dovesti do kraja. Usto, kroz mehanizme koji nam stoje na raspolaganju pokušati ćemo to riješiti. Imam većinsku potporu u Klubu hrvatskog naroda i zasigurno neću biti revanšist, ali ću sigurno poduzeti ono što nam stoji na raspolaganju.
Zanimljiva je pozicija tamošnjeg HSP-a. Oni su djelomično nezadovoljni sudjelovanjem u platformaškoj vlasti svoje stranke, a s druge strane podržavaju Vas kao premijera. Kako na to gledate?
Mi smo još uvijek aktualni mandat kao koalicija, a tako je bilo i na posljednjim izborima. Jasno je da bilo koji HDZ pokuša solirati bez stranaka platforme ili kako već ih želite nazvati, ne može sastaviti Vladu u Hercegbosanskoj županiji.
Kako gledate na to raslojavanje u samome HSP-u koji predvodi Josip Perić gdje im, makar na razini županije, za razliku od Federacije, nitko ne može osporiti hrvatski legitimitet?
Kada nam se predbacuje da imamo potporu stranaka platforme, želimo poručiti kako su oni zastupnici hrvatskog naroda u županiji i ne sklapamo s njima sporazum na razini Federacije.
Iz dijela HDZ-a BiH se moglo čuti kako isključivo ne žele poduprijeti Vas kao premijera, a s druge strane se tvrdi da ste spremni otići u HDZ BiH i odgovoriti na sve njihove prigovore. Je li to točno?
Točno je. Određene poruke koje su stizale govorile su sve može, samo ne Rimac. Međutim, stajalište županijske organizacije je jednoglasno za mene, kao i moje središnjice. Rezultati u posljednje četiri godine također mi daju pravo da prihvatim kandidaturu. I točno je da sam pristao sudjelovati u radu Županijskog odbora HDZ-a BiH i odgovoriti na sva pitanja oko četverogodišnjeg mandata. Mene nema ni u kakvim kriminalnim radnjama, skupinama, nisam provodio revanšizam. Ponosan sam na ostvarene rezultate. Zatekli smo deficit od 28 milijuna maraka koji smo sveli na 9,8 milijuna i niti jednu godinu nismo ‘poslovali’ s deficitom.
Čudi li Vas što se s jedne strane iz HDZ-a BiH postavlja pitanje oko premijera Hercegbosanske županije, a s druge strane HDZ-u BiH nitko nije osporio niti jednoga premijera ili čak i kandidata za državnu premijerku Borjanu Krišto?
Mislim da je ključno držati se dogovora. Ako je to dio sporazuma, nikada neću postaviti takvo pitanje. Ali mi sigurno smeta što se selektivno pristupa sporazumu i kaže nekoga ću poduprijeti, a drugoga neću.
Kakvo je Vaše iskustvo s nelegalnom platformaškom vlasti u Federaciji kakvom je doživljava najveći broj Hrvata?
Ne bih želio komentirati način na koji je izabrana jer je to svima poznato. Ali moram reći da je ministar Ante Krajina, koji je bio u mojoj Vladi, jedna vrlo kvalitetna osoba i da je dorasla zadatku koji radi. No, moram reći da je i do sada prostor Hercegbosanske županije bio tretiran na jedan krajnje primjeren način. Nije bilo platforme ili bilo čega, ali je moja županija samo isključivo zato što je ‘90. bila na vlasti zaobilažena u velikom luku od domaćih kadrova, a i onih šire.
Hoće li biti štrajkova u županiji, bilo je sličnih najava?
Neće. Imamo stabilnu situaciju i u ovaj vakuum nismo ušli nespremni. Imamo potpisane sporazume sa sindikatima koje smo preuzeli i u potpunosti ih ispunjavamo.
Livno i Tomislavgrad su tradicionalni rivali, ali ih je nažalost ujedinila jedna loša pojava – odlazak velikog broja Hrvata. S druge strane, gospodarstvo je puno snažnije u južnom dijelu Hercegovine. Kako osnažiti gospodarstvo i zaustaviti negativne trendove?
Upravo je to rezultat lošega tretmana. I zato očekujem da se ovaj prostor Hercegbosanske županije tretira na posve drukčiji način. To je veliki prostor, slabo naseljen koji je teško održavati, najskuplje zdravstvo, školstvo. Rivalstvo Livna i Tomislavgrada uvijek ispliva kada to nekome treba. Tvrdim da ne postoji u pravome smislu. Sukob je u glavama ljudi i podizanjem gospodarstva smanjit će se prostor za takve manipulacije. Velike nade polažemo u mogućnost korištenja vjetroparkova. Odmakli smo u pet koncesijskih ugovora. Nepostojanjem nove izvršne vlasti se ne mogu pokrenuti veliki projekti. Zato je dogovor imperativ na koji ja, evo, opet, pozivam.
Zoran Krešić
Večernji list BiH, 19. rujan 2011.
Dr. Perica Jelečević: Ne smijemo dopustiti “sakaćenje” hrvatske političke pozicije
S članom Predsjedništva HNS-a i dopredsjednikom HDZ-a 1990. Dr. Pericom Jelečevićem razgovarali smo o aktualnoj situaciji u BiH, federalnoj Vladi, odnosima dva HDZ-a…
Piše:Marija Medić-Večernji list
Aktualna je priča o formiranju državne vlade. Hoće li ta vlada, prema Vašemu mišljenju, biti sastavljena i kada?
Apsolutno podržavam stavove stranaka Hrvatskog narodnog sabora za zaštitu hrvatskog nacionalnog integriteta kada je u pitanju državna razina vlasti, gdje bi hrvatski blok imao tri funkcije računajući u te tri funkcije predsjedatelja Vijeća ministara. Na sličnom fonu su i srpske političke stranke, dok bošnjačke političke stranke imaju dijametralno različite stavove. Iz tih razloga mislim da će formiranje vlasti ići s dosta problema. Pretpostavljam da bošnjačke političke elite priželjkuju ponovno miješanje međunarodne zajednice, kao što je bilo u Federaciji BiH. Ako nema unutarnjeg dogovora, ta vlast nema kvalitetu i nije u stanju provesti niti jednu ozbiljniju reformu koja se postavlja pred BiH tako da kada je u pitanju pozicija hrvatskog naroda, moramo na državnoj razini pokazati čvrstoću koju zajedno dva HDZ-a kreiraju u posljednje vrijeme. Ne smijemo ponovno dopustiti sakaćenje hrvatske političke pozicije. Formiranje vlasti se može dogoditi i u listopadu pod pritiskom međunarodne zajednice, a može ovo Vijeće ministara ostati duže razdoblje.
Je li realno očekivati dogovor između stranaka ako se uzmu u obzir njihova razilaženja oko formiranja vlasti na razini države?
Kao jedino rješenje vidim tu medijaciju, odnosno pritisak međunarodne zajednice, ali ne na način da to opet bude nauštrb Hrvata. Politički stavovi, bošnjački i srpski, isto su dijametralno različiti. Dodik traži četiri pozicije, od čega je jedna Ministarstvo vanjskih poslova, s bošnjačke strane nema spremnosti da popuste na ove zahtjeve. Hrvati su ovdje samo jedan od tri faktora kada je u pitanju sastavljanje vlasti, tako da nisam optimist, pogotovo ako se stvari na razini Federacije BiH ne vrate u zakonske i ustavne okvire. Mislim da je model formiranja vlasti u Federaciji BiH otvorio vrlo loš modalitet, pogotovo za Hrvate, da se može praktično bez hrvatske izborne volje postavljati vlast u ime hrvatskog naroda, što naravno nije dobro niti za BiH kao državu.
Je li federalna Vlada za Posavljake nelegalna?
Za hrvatski blok je federalna Vlada nezakonita, neustavna i tu su stvari jasne. Mi u Posavini slijedimo politiku centrala naših stranaka. Naravno da uvijek ima nekakvih iskakanja i lokalnih tumačenja, ali to su minorne pojave i nebitne za generalnu politiku koju implementiramo na čitavom prostoru BiH.
Mislite li da bi moglo doći do rekonstrukcije Vlade FBiH?
I mislim, i očekujem. To je jedino pravedno i pošteno rješenje. Ovo je čista prijevara hrvatskih birača, hrvatskog naroda, a na koncu i hrvatskih stranaka. Očekujem sličnu reakciju visokog predstavnika Valentina Inzka kao što je to napravio u Srednjobosanskoj županiji. Naime, središnja Bosna je bila najekstremniji primjer gaženja hrvatske političke volje, sukladno tome očekujem i u Federaciji sličan scenarij. Stanje, kako ekonomsko, tako i socijalno, izuzetno je teško. Ova federalna Vlada se fokusirala uglavnom na promjenu ljudi. Suštinskih reformi nema. Aranžman s MMF-om, a vrlo dobro znam što je predmet tog aranžmana jer sam bio član prethodne vlade, prekinut je. Nisu napravljeni ni početni koraci potrebnih strukturalnih reformi u smislu smanjenja javne potrošnje, reorganizacije javne uprave, otvaranja novih radnih mjesta, kroz početak novog investicijskog ciklusa. Skidaju se korisnici prava, ratni vojni invalidi, fokusirano na HVO komponentu, što politički daje vrlo ružnu političku poruku hrvatskim ratnim stradalnicima.
Sami ste svjedok posljednjih događaja u Orašju koji se vežu uz braniteljsku populaciju. Vaš komentar na reviziju branitelja!
Ja sam uz te momke bio u ratu kao ratni kirurg, kasnije sam im pomogao da ostvare svoja prava kao član drugostupanjske komisije za ocjenu stupnja invalidnosti i naravno da i mene kao liječnika žalosti činjenica da samo u jednoj skupini od 60 ratnih vojnih invalida, koji su ranjeni na crti, da je pedesetorici smanjena invalidnost ili ukinut status ratnog vojnog invalida. Znači tu neke stvari ne štimaju, pogotovo ako se uzme u obzir da većina tih ljudi ostvaruje prava kroz sporazum Hrvatske i BiH, da je ostvarila pri liječničkim komisijama u RH prava. Ja sam se na poziv braniteljskih udruga odazvao da im pomognem svojim savjetima i kao visoki dužnosnik Hrvatskog narodnog sabora i HDZ-a 1990. Postoje sumnje u selektivnu primjenu propisa u ovom slučaju. Inzistirat ćemo da se ovo preispita.
Budući da se radi o jednoj od najosjetljivijih populacija, je li ovo još jedan obračun Federacije s Hrvatima?
Ovo što se događa u braniteljskom sektoru je samo refleksija ukupne pozicije hrvatskog naroda. Hrvati nisu u stanju kontrolirati rad federalnih institucija niti imati bitnijeg utjecaja na njihov rad. Budimo realni, mi nismo niti dosad imali bitnijeg utjecaja na procese u Federaciji, a pogotovo sada u ovoj poziciji kada su Bošnjaci odredili koji su to podobni Hrvati koji će ih zastupati. Tu se stvari moraju mijenjati, u smislu da Hrvati trebaju imati utjecaj na rad institucija, pa između ostaloga i Instituta za medicinsko vještačenje koji će onda profesionalno i zakonito, na korektan način pristupiti svim korisnicima braniteljske pomoći bez obzira radi li se o hrvatskoj ili bošnjačkoj komponenti.
HDZ 1990. se kroz predizbornu kampanju zalagao za izmjenu Ustava u BiH. Je li realno očekivati ostvarenje ove i inicijative?
Jedini izlaz iz ove šizofrene političke situacije i loše ustavne pozicije hrvatskog naroda u BiH je izmjena Ustava, odnosno da se kroz ovu izmjenu Ustava popravi pozicija Hrvata u smislu prezentacije Hrvata u institucijama vlasti svih razina. Sada je u središtu pozornosti provedba presude u slučaju “Sejdić – Finci” i vidim da velika većina srpskih političkih predstavnika zagovara ustavnu promjenu u tom smislu. Inzistirat ćemo da se ustavna pozicija hrvatskog naroda uz, provedbu presude “Sejdić – Finci”, popravi. To podrazumijeva izbor hrvatskog člana Predsjedništva, promjenu Izbornog zakona.
Hrvati sami nemaju snagu dovesti do izmjene Ustava. Od koga Hrvati tu mogu očekivati najveću pomoć?
Jedna od boljih strana čitave priče oko federalne Vlade je INTERNACIONALIZACIJA hrvatskog pitanja u BiH. Dosada nije u toj mjeri bilo internacionalizirano to pitanje, jer smo uglavnom šutjeli. Hrvati su poznati po svojoj šutnji. Međutim, nakon formiranja, na ovakav način, federalne vlasti gdje je prekršen i zakon i Ustav BiH, došlo je i do ušiju i očiju mnogih političkih faktora vani. Sad i u RH i predsjednik i premijerka imaju identičan stav kada su u pitanju Hrvati u BiH, Katolička crkva također, mnoge članice EU-a vide što se tu događa. Osobno BiH vidim kao tronožac, ta treća noga koja je hrvatski konstituent je dobro polomljena i stolac ne može stajati, on se ruši. To je mehanička analogija postojanja BiH kao države, ona je kroz povijest uvijek imala unutarnju ravnotežu, sada je došlo evidentnog poremećaja unutarnje ravnoteže, na štetu hrvatskog naroda i pokušaja daljnjeg omalovažavanja od u ovom trenutku bošnjačkih političkih elita. U tom smislu BiH se kao država samo razgrađuje. Imamo svježi primjer velikosrpske političke hegemonije koju je predvodio Slobodan Milošević i koji je iza sebe imao JNA. Završio je kako je završio, Prema tome, svi moramo izvući pouke iz toga i pokušati napraviti model jedne funkcionirajuće države gdje se nitko neće osjećati kao stranac, niti jedan narod, niti jedan građanin.. Na ovaj način, kao što je napravljena federalna Vlada, nama kao narodu se šalje ružna i tužna poruka da smo višak u ovoj državi, što politički subjekti, kao ni hrvatski narod neće dopustiti.
Komentar na politiku SAD-a koja se provodi u BiH!
Generalno – politika SAD-a u BiH i regiji je afirmativna. Sjećamo se dobro da tek kad se Amerika žešće uključila u konflikte na Balkanu, da je dolazilo do određenih rješenja, mirovnih konferencija, itd. Mislim da se u ovom trenutku američka administracija malo distancirala od problema BiH jer postoje u svijetu puno teža politička i ratna žarišta i sukobi nego što je to ovdje na Balkanu, poglavito u BiH. Mislim da posljednji događaji oko formiranja Vlade FBiH, da je Amerika imala dobru namjeru, ali očito da funkcioniranje te vlasti pokazuje da to i nije bilo najbolje rješenje. Imam informacije da američka administracija nije zadovoljna funkcioniranjem ove vlade u smislu da se postojeći kadrovi smjenjuju podobnima. Ono što međunarodna zajednica očekuje ovdje kada je u pitanju ekonomija i socijalni sektor, strukturalna reforma, toga nema. Svjedok sam iz Vlade prošlog saziva da se sve to rješava na nekakvoj površini. Deklarativno je tu postojala uvijek volja da se ide u reforme, kada dođe do izvedbe, nastaju blokade.
Član ste Predsjedništva Hrvatskog narodnog sabora. Jeste li zadovoljni njegovim radom?
Zadovoljan sam funkcioniranjem ovog tijela. U Hrvatskom narodnom saboru je koncentrirano 95 posto onoga za što je hrvatski narod glasovao od razine općine do države. Prema tome, to je mjesto artikulacije i koordinacije hrvatskih nacionalnih interesa, naravno ne dirajući u ingerencije ustava državne, federalne i županijskih razina vlasti. Detektirali smo i znamo probleme – od političkih koji su dominantni, preko ekonomskih, socijalnih, do pozicije medija kod Hrvata i drugih. Sve su to neka kapitalna pitanja. Mislim da ono što čelništvo HNS-a kreira vrlo je bitno da se to implementira i spusti i na najniže razine vlasti. Problem se mora na isti način rješavati od razine države do općina. I u tome je suština. Da zajedno radimo bez obzira na prostor, od Posavine do Neuma, od Bihaća do Drine, da radimo na najvažnijim pitanjima koja se tiču Hrvata u BiH.
Budući da ste po zanimanju liječnik, kako komentirate situaciju u zdravstvu u Posavini, ali i u cijeloj FBiH?
Problematika u zdravstvu je jako teška u cijeloj Federaciji jer je sustav zdravstva koncipiran da je ustavna ingerencija na razini županije, prema tome Posavska županija je ekonomski najnerazvijenija u FBiH i naravno da u tom smislu ima probleme kako servisirati sustav zdravstva. Sudjelovao sam u projektu izgradnje županijske bolnice u Orašju i na to sam ponosan. Danas je to ozbiljan pogon, naravno zdravstvo se i tu suočava s nedostatkom kadrova, kao i s financijskim resursima. Međutim, sve se to može na jednoj solidarnoj razini i kroz HNS koordinacijom s ostalim hrvatskim županijama i na razini FBiH riješiti da se ojača pozicija županijske bolnice u Orašju, koja može biti ogledni primjer za cijelu Federaciju.
SKB Mostar se suočava s problemom nedostatka lijekova, zavoja… Je li u oraškoj bolnici situacija bolja?
-Problem je deficita u zdravstvenim proračunima zato što je relativno mali broj ljudi zdravstveno osiguran zbog male zaposlenosti. Tu je potrebno napraviti određene reforme i sami ljudi moraju više ulagati u svoje zdravlje i plaćanje zdravstvenog osiguranja. Mislim da zdravstveni djelatnici i u takvim uvjetima daju svoj maksimum i jednostavno poboljšanje gospodarske situacije će stabilizirati taj sektor.
Je li HDZ 1990. zadovoljan provedbom sporazuma između dva HDZ-a?
Moje osobno mišljenje, a to su i zaključci s posljednje sjednice Predsjedništva da ovaj sporazum nema alternative kada je u pitanju rješavanje strateške pozicije Hrvata u BiH. Naravno, tu i tamo postoji u prostoru na terenu određenih nesporazuma, animoziteta koji datiraju iz ranijih razdoblja i mislim da svi dužnosnici, kada je u pitanju moja stranka, trebaju imati to u vidu, naravno to treba imati u vidu i druga strana. Moje iskustvo kada je u pitanju Posavina jest da smo poprilično te odnose ispeglali od onog trenutka kada smo imali tako antagonizirane odnose – došli smo u fazu da se sjeda, razgovara, postoji međustranačko koalicijsko vijeće koje sve sporne točke ili probleme stavlja na dnevni red i onda ih pokušava rješavati. Naravno to je i učenje demokracije. Mi kao narod moramo biti svjesni da je dopustivo i poželjno da imamo više stranaka, ali isto tako ne vidim problem da sjedamo i razgovaramo. Ako možemo sjedati sa srpskim i bošnjačkim političkim strankama i dogovarati se i imati nekakve idilične saveze, zašto onda mi kao hrvatske političke stranke ne može zajedno nastupati i dogovarati se barem kada su u pitanju strateške stvari za vlastiti narod. Nikad više ne smijemo doći u poziciju da međusobno gradimo nepovjerenje, konflikt i da politički probitak gradimo na tim konfliktima između hrvatskih političkih stranaka. Trebamo se natjecati, naravno, to su javni poslovi. Ali kada su u pitanju strateške stvari, tu ne smijemo više ratovati, otkapati rovove, jer iz prošlog mandata sjećam se da su mnogi koristili te naše međusobne konflikte kako bi gurali određene stvari koje su na štetu hrvatskog naroda. Ja jesam za pluralizam, demokraciju…, ali isto tako smatram da trebamo biti pametni i imati kapacitet kada su u pitanju strateške stvari. Tu se moramo okupiti oko jednog stožera, a taj stožer je sada HNS. Bio bih sretan da se i ostale hrvatske stranke priključe tome i da se zajednički probamo izboriti za ustavnu poziciju, i da se više nikada ne dopusti da nam netko određuje predstavnike u vlasti po modelu podobnosti. Taj smo film već gledali u komunističkom razdoblju kad niti jedan Hrvat nije mogao biti u institucijama koji nije bio politički podoban, odnosno u partiji. Jednostavno moramo izvlačiti iz vlastitih pogrešaka određene pouke i na temelju toga djelovati u budućnosti.
Je li ovo bio krajnji rok za zajedničko nastupanje Hrvata?
Mi smo zajednički nastupali i u Vladi Federacije BiH, imali smo razilaženja oko nekih imenovanja i kadrova, što je po meni bila čista glupost. Na strateškim razinama poput koridora Vc smo bili zajedno. Kada je u pitanju revizija branitelja, mi tada nismo dopustili da se ide preko leđa HVO-a. Osnovni problem je na lokalnim razinama gdje se ljudi svakodnevno susreću, bolje se poznaju, tako da i te neke lokalne zavisti dolaze do izražaja, što nije dobro zbog pozicije na višim razinama. Svi ti ljudi na lokalnim razinama moraju shvatiti da je ovo presudna bitka za hrvatsku poziciju, inače ako bi prihvatili ovakvo stanje kao što je sada u Federaciji, to je ona poznata sintagma koja je upućivana, od nekih krugova, Hrvatima: “Ili se asimilirajte ili se iselite”. Mi se nećemo iseliti, a nećemo se niti asimilirirati. Koliko će trajati ta dobra za hrvatsku ravnopravnost, to je teško reći, ali u političkim strankama je sazrelo mišljenje da je nacionalni interes iznad stranačkog. Ja sam optimist i mislim da će suradnja stranaka okupljenih oko HNS-a rezultirati pozitivnim pomacima i da će se ostale hrvatske stranke uključiti u HNS i da ćemo zajedno raditi na strateškim pravcima kada je u pitanju hrvatski nacionalni interes.
Je li ovo otvoreni poziv ostalim hrvatskim strankama, prvenstveno HSP-u BiH, za sudjelovanje u HNS-u?
Da, svima su otvorena vrata, dok još nije prekasno.
U predizbornoj kampanji ste bili meta napada u Orašju, je li ovaj slučaj ispitan?
Dobio sam obavijest od suda da su odustali, odnosno da nisu uspjeli identificirati počinitelja, ali sam ionako tada javno rekao: “Neka ovo bude zadnja pucnjava zbog politike i različitih mišljenja, hajdemo se okrenuti nekim drugim pozitivnim stvarima”.
Približava se filmski festival u Orašju koji je zaštitni znak Posavine. Kako gledate na ovaj događaj? Hoćete li biti prisutni istom?
Da. Sudjelovat ću. Od samog starta ove kulturne manifestacije sam prisutan. Tu je moj prijatelj Ivo Gregurević, veliki umjetnik, i veliki Posavljak, i Hrvat. Tu će biti umjetnici iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, naši dragi gosti iz javnog života. Radujemo sa ovakvim susretima i druženjima. To je dobro za hrvatsku kulturu, za nas u Posavini, za čitavu Bosnu i Hercegovinu.
Slavica Josipović u V. listu-Platformaši su nam govorili: 20 god. moglo se bez Srba, pa zašto ne bi i bez Hrvata?!
Dvadeset i jednu godinu je na političkoj sceni i sa stalnim trendom učenja, sazrijevanja, napredovanja…, pa se za Slavicu Josipović (HDZ 1990) iz Viteza može s pravom reći da spada u najuži krug najistaknutijih i najiskusnijih hrvatskih političara s područja srednje Bosne. A sve je počelo još 1990 kada je izabrana u prvi Općinski odbor HDZ-a, pa u prvo višestranačko Općinsko vijeće Viteza, pa preko funkcije (u dva mandata) predsjednice OO HDZ-a, članstva u županijskim odborima HDZ-a i HDZ-a 1990 i članstva u predsjedništvima HDZ-a i HDZ 1990. U dva mandata je bila ministrica u srednjobosanskoj županijskoj Vladi, treći je mandat, zaredom, zastupnica u Zastupničkom domu Parlamenta FBiH…! Aktualna je predsjednica ŽO HDZ-a 1990, pa time i aktivna sudionica svih nemilih postizbornih događanja oko formiranja struktura vlasti u Srednjobosanskoj županiji.
U postizbornom vremenu, i u vrijeme kada se nazirao plan platformaša o eliminaciji iz struktura vlasti dva HDZ-a i kada su to, kršeći zakone i Ustav, to i učinili, vi ste tvrdili da se vlast u Srednjobosanskoj županiji ne može formirati, da ne može opstati, bez dva HDZ-a, bez legitimnih predstavnika hrvatskog naroda.
Jesam, ali to je bilo realno gledanje na situaciju nakon izbora i ne može se reći kako je to bila dobra prognoza ili moja ispunjena želja. Naime, izborni rezultati su bili jasan i egzaktan pokazatelj i vidjelo se da povjerenje hrvatskog naroda u našoj županiji, i to u velikom postotku (preko 90 posto, nap.a.) imaju dva HDZ-a i HSS-NHI, a što potvrđuje i 10 mandata u županijskoj Skupštini. Upravo na tim rezultatima temeljilo se moje uvjerenje da se ne može formirati županijska Vlada, a ako je formiraju, da ne može opstati bez legitimnih predstavnika hrvatskoga naroda. Jer, u takvoj situaciji, na našoj je strani bio županijski Ustav, Poslovnik o radu županijske Skupštine, zakonska regulativa…! A BiH je država tri konstitutivna i jednakopravna naroda, a država gdje se ne poštuju te činjenice, ta stvarnost i realnost, gdje se ne poštuje Ustav i zakoni i nije i ne može biti država.
Uz to, Srednjobosanska županija, skupa s Hercegovačko-neretvanskom je i kroz Daytonski sporazum regulirana i označena paritetnom kada je ustroj vlasti u pitanju. Pa kako onda ne vjerovati da bez jednog konstitutivnog naroda, bez stranaka kojima je taj narod dao devedesetpostotno i još veće povjerenje, može biti formirana županijska Vlada. To su mogli misliti i pokušati samo oni koji BiH ne žele dobro, da ne upotrijebim neku težu kvalifikaciju.
Vaše tvrdnje su se pokazale točnima. No, kako sada dalje? Kakav konačni raspletu formiranju županijske Vlade vi vidite i očekujete?
Reagiranja, upozorenja, zahtjevi… u pismu visokog predstavnika od 14. srpnja potvrdili su sve ono što smo mi iz dva HDZ-a uporno govorili, na nepravde ukazivali, tražili pomoć, zaštitu od nedemokratske i protuustavne „snage ruku“ kojima su nas platformaši „gazili“, ali ne i pregazili. „Usijanim glavama“ poruke iz pisma visokog predstavnika moraju biti jasne i obvezujuće. Jer, u njima se ističe zabrinutost stanjem u Srednjobosanskoj županiji. Naime, ukazuje se na neprihvatljivu činjenicu da u strukturama formirane, nelegalne vlasti, nema legitimnih predstavnika Hrvata. Stoga visoki predstavnik traži poštivanje Ustava, zakona i Poslovnika o radu županijske Skupštine, a što su platformaši jednostavno zanemarivali i na njih se, kada im je to bio interes i način kako iz struktura vlasti izbaciti dva HDZ-a, nisu ni obazirali. Iz tih poruka i upozorenja je jasno što i kako treba raditi i što ja osobno, a tako i stranke hrvatskog bloka, i očekujemo.
Govori se o skorom početku stranačkih pregovora. Kakve reakcije očekujete? Hoće li do pregovora uskoro i doći?
Nema vremena za čekanje, treba raditi i tražiti najbolja rješenja. S tim ciljem mi (predsjednici županijskih odbora dva HDZ-a, nap.a.) smo već uputili pozive parlamentarnim strankama kako bismo krenuli u političke razgovore i pregovore i kako bi, što prije, došli do optimalnih rješenja. Jer, vrijeme prolazi, a posla i problema, životnih prije svega, je mnogo. Mi smo uvjereni da se može, vrlo brzo, poštujući Ustav i izborne rezultate, naći put k izlazu iz krize i teške situacije u kojoj se naša županija nalazi, a za što dva HDZ-a i HSS-NHI uopće nisu krivi.
Naravno, svjesni smo da to neće ići lako, ali su, ipak, već napravljeni prvi koraci kada je izabrano skupštinsko rukovodstvo, radna tijela i skupštinska povjerenstva. Uz to, paralelno se vode stranački razgovori na najvišoj razini, a na posredan način, preko rješavanja problema u Srednjobosanskoj i Hercegovačko-neretvanskoj županiji, pomaže se i rješavanju pitanja formiranja državne vlasti.
Ali, iz stranaka platforme, ponajprije SDP-a, se poručuje da neće biti nikakvih pregovora o Vladi do konačnog očitovanja Ustavnog suda.
Razumijem ja njih. Nije sada jednostavno reterirati. Što i kako reći svojim biračima, ministrima koje su izabrali i inaugurirali …? Niz je problema i pitanja koja ih sada pritišću i treba naći bilo kakve „amortizere“ u spuštanju iz oblaka na zemlju. Govorili su nam pojedini dužnosnici iz stranaka platforme, drsko i bezobrazno, da se 20 godina moglo bez Srba, pa zašto se onda ne bi moglo i bez Hrvata. Međutim, ne treba dvojiti da će uskoro doći do ozbiljnih i vjerujem konstruktivnih razgovora. Dogovarat ćemo se, tražit ćemo rješenja, ne smijemo bježati od kompromisa, ali Ustav, zakone, Poslovnik o radu Skupštine i izborne rezultate nikada i ni u kojoj situaciji ne mijemo zaobilaziti. Jer to nam moraju biti i smjernice i putokazi, a ujedno i poruke visokog predstavnika, kuda i kako trebamo ići. Jer, nerazumno je i neprihvatljivo, a to je valjda svima jasno, da, recimo, HSP ima ministra u Vladi, a nema nijednog zastupnika u županijskoj Skupštini, a dva HDZ-a i HSS-NHI, s 10 zastupnika, nemaju ministarsku poziciju. Ili, recimo, da Dobretići imaju ministra, a dvije najrazvijenije općine u županiji, Vitez i Kiseljak, nemaju predstavnike u županijskoj Vladi. Pa to su apsurdi, to su loše namjere.
Kada bi se Ustavni sud mogao očitovati? Imate li bilo kakve opipljive informacije? Ili bi to moglo potrajati…?
Nemam nikakve informacije, ali nije teško zaključiti da to očitovanje neće uskoro stići. Zato, ne bi bilo dobro čekati očitovanje Ustavnog suda, a posebno ako ćemo, a to od nas izričito traži i OHR, poštovati Ustav, zakone, Poslovnik o radu Skupštine. Posredovat će tu, bude li trebalo i visoki predstavnik, a u tijeku su i stranački razgovori na najvišoj razini, pa i ste strane očekujemo jasne upute i smjernice. Jer, naglašavam još jednom, uspješno i brzo rješavanje problema formiranja vlasti u Srednjobosanskoj i Hercegovačko-neretvanskoj županiji, olakšava i rješavanje pitanja formiranja Vijeća ministara. Želim također reći, izraziti nadu, da će do kraja godine doći i do rekonstrukcije federalne Vlade koja je, također, nelegalno formirana. A tu, prije svega, mislim na pozicije u Vladi koje pripadaju legalnim predstavnicima hrvatskog naroda.
Postoji li opasnost prebjega iz dva HDZ-a u, recimo, HSP, SDP…? Pokušaja „kupovine“ zastupnika je bilo, zar ne?
Bilo je, kako ne! Pokušavali su to iz Boljitka, HSP-a i SDP-a. Nudili su nekim zastupnicima u županijskoj Skupštini „kule i gradove“, ministarske fotelje…, a ti pokušaji, naročito intenzivni i agresivni, bili su nakon što je formirana nelegalna federalna Vlada. Međutim, naši zastupnici su i u takvoj situaciji pokazali tko su i što su. Pokazali su karakter, poštenje, odanost politici svojih stranaka (dva HDZ-a, nap.a.), svojim biračima. I sigurno je, a na razočaranje „kupaca“, nikakve trgovine s našim zastupnicima neće biti ni ubuduće. A satisfakcija za takav pošten i čvrst gard, svakako su im najnovija zbivanja u Srednjobosanskoj županiji, a i „staklene noge“ federalne Vlade. Sačuvati obraz, čast…, nema cijene!
Večernji list BiH 3. 8. 2011.
