HVO JE LEGITIMAN, ONI MENI NEĆEŠ DRŽAVU

“Hrvati će živjeti na prostoru koji je obranio HVO” – Dragan Čović na obljetnici Lipanjskih zora!

Bez obzira na prigodu, uvažavajući nazočne među kojima je bio i poneki osnivač HZ-HB i HVO-a, moramo reći: “Čoviću tebe ne ide, pa ne ide, to oko HVO-a”!

Krajnje je vrijeme da prestaneš učiti o Domovinskom ratu od povjesničara koji su, kao i ti, bili tamo negdje.

Ne radi to sebi, ne slušaj priče, teorije i teze samozvanih generala, pritom zanemarujući činjenicu za kakvu su se BiH 29. veljače i 01. ožujka 1992. godine Hrvati izjasnili na referendumu. Poglavito si zanemario hrvatski grunt i tisućljetna ognjišta diljem naše, cijele i cjelovite Bosne i Hercegovine.

Po tko zna koji put te pitamo, jesi li se to odrekao Posavine? Je li ti poznato da su i tamo živjeli Hrvati, da je i tamo bio HVO?

Da ne bismo postavljali nebrojena pitanja, na koja vjerojatno znaš odgovore, javno ćemo iznijeti tvrdnje, činjenice, koje su nepobitno privremeno stanje, jer nikada nećemo to prihvatiti kao trajno rješenje!

U Posavini je živjelo 145 tisuća Hrvata, HVO  je i na tim prostorima bio ustrojen kao oružana komponenta u zaštiti cjelovite BiH.

To što tada, u naletu srbočetničke vojske koju su činili agresori iz Srbije, pripadnici JNA, domaći srpski separatisti, nismo uspjeli obraniti i našu Posavinu, nije grijeh HVO-a! Bio je to poraz od znatno brojnijeg i opremljenijeg agresora, a, ponavljamo, nikako grijeh HVO-a i nikada nezaboravljenog i cijenjenog HOS-a!

Bilo bi preopširno i predugo detaljirati, ali kako ti ne reći, HVO je bio i u Tuzli, Zenici, Varešu, Sarajevu, Konjicu i u Bihaću! Treba li te podsjetiti, pardon, treba li ti objasniti, kako je izgledao odnos kontroliranog teritorija od strane HVO-a i ABiH u srednjoj Bosni? Najslikovitije izgledom je podsjećao na zebre po prometnici!

Vrijeme je aktualno, pa da pitamo; jesi li se odrekao Merdžan glave, kote 690..?

Mi smo ratovali za svoju BiH, bili smo oružana komponenta koju  je stvorila i organizirala naša HR HB i na to smo jako ponosni. Moramo te pitati u kojem povijesnom trenutku želiš zaustaviti sat?

Pitamo te, jesu li to pripadnici HVO-a iz Gruda veći Hrvati od onih u Tuzli ili Sarajevu?

Razumijemo projekt i želju tebe i tvojih pristaša, ali bi nam bilo jako važno čuti i mišljenje braniteljskih udruga proisteklih iz HVO-a i Domovinskog rata.

Poštovane kolege, jeste li suglasni da ogradimo ono što je poslije Daytona bilo pod kontrolom HVO-a?

Jeste li zadovoljni kadrovskim ustrojem ministarstva branitelja, zakonom o reviziji vaših prava, procesuiranjima vašeg sudjelovanja u Domovinskom ratu ili vam je sve to nebitno, vama su dovoljna obećanja?!

Pa dobro, 2014. nismo zaboravili, a ni 2018. nije daleko!

Nekada, prvih godina iza Domovinskog rata, u ovo vrijeme smo “prigodno obilježavali sjećanja na Lipanjske zore”!

Moramo priznati na zvaničnim plakatima, pozivnicama i sada se taj spomen tako oslovljava;

Obilježavanje obljetnice…!

Međutim, jezivo je čuti, proslava Lipanjskih zora, proslava otvaranja spomenika 4. bojne Tihomir Mišić ili proslava otvaranja spomenika na Merdžan glavi!

Poštovani, Lipanjske zore su bile vrijeme briljantnih pobjeda HVO-a! Najbolji hrvatski sinovi su tada živote dali.

Nažalost bilo je to tek prvo poluvrijeme rata, rata u kojem nismo očuvali tada dostignute pozicije, pa se pitamo što je tu za slaviti?

Da slavimo podignuta spomen obilježja, poslije 25 godina, njima koji nas sada odozgo, sigurno pitaju: “Zar smo za ovo ginuli?”

Dragi naši branitelji, ubi nas globalizacija, kada su u pitanju viši ciljevi, onda je znak jednakosti između poginulog Amerikanca u Siriji i poginulog Hrvata u Derventi normalan!?

Zato je i ova naša priča o teritoriju HVO-a upitno neupitna, jer ovaj rat 2017. ni sudionicima , a ni ciljevima, nema ništa s onim iz ’92.

Zato predlažemo da se ubuduće obilježava akcija “BURA”, ista godina, isti sudionici, a i konačan rezultat isti, samo onima iz HVO-a koji su danas u Münchenu, lakše je za slaviti, poklapa se s Oktoberfestom!

Takvi smo mi, jedna vjera je u crkvi, druga u kafani, treća za izbore, a figa u džepu i kada govorimo: “Moj grijeh, moj grijeh, moj preveliki grijeh!”

 

Franjo Cvitković

Odbor za branitelje HDZ-a 1990

 

Author Info

Pero Nikić

Nema komentara

Pošalji komentar