Izbori u BiH: Hrvati biraju europsku budućnost

Slomljen je mit o Hrvatima kao političkom faktoru koji rješenja traži u prošlosti puštajući da im budućnost neuhvatljivo protutnji ispred nosa. Uporište za ovu tezu moguće je naći na izbornim skupovima jednog od dva HDZ-a u BiH. Martin Raguž, predsjednik HDZ 1990. potpuno je promijenio do sad poznatu retoriku hrvatskih političkih predstavnika i po svemu sudeći postao je nova politička zvijezda u susjednoj državi.

Piše: Ante Gugo
www.politikaplus.com

Nama u Hrvatskoj to nije svejedno zbog najmanje dva razloga. Prvo je što se Hrvatska tako geostrateški vezana s BiH da nam nikako ne može biti nevažno koliko je ta država politički stabilna. Drugi razlog je što se na političkoj sceni pojavio političar koji rješenja vidi u budućnosti, a ne u zbivanjima iz prošlosti.

Najveća mana dosadašnje hrvatske politike u BiH je bila nedosljednost. Hrvatski politički predstavnici su deklarativno podržavali jedinstvenu BiH, ali rijetko kad su imali konkretne prijedloge kako u takvoj državi osigurati opstojnost svog naroda. I dok je trajala ta šutnja, Hrvata je u BiH iz dana u dan bilo sve manje. Krivce za takvo stanje političke vođe su vidjele u Sarajevu, i ponekad u Banjaluci. Bilo je tu i istine, jer izborna prijevara koju je nametnuo Visoki međunarodni predstavnik, a po kojoj su hrvatskog predstavnika u Predsjedništvu BiH praktično izabrala druga dva naroda, zaista se ne može nazvati poštenim političkim ponašanjem.

Međutim, u BiH je i previše primjera iz županija u kojima su Hrvati potpuno autonomni u obnašanju vlasti, a ipak nisu napravili skoro nikakve pomake na bolje.

Na predizbornom skupu održanom u Grudama Martin Raguž, predsjednik HDZ 1990. javno je upitao tko je kriv za gospodarsku stagnaciju Zapadnohercegovačke županije, područja na kojem su Hrvati velika većina.

Nije teško zaključiti tko je kriv za to. Puno je teže naći odgovore na pitanja kako to promjeniti. Sudeći po tome što se trenutno može čuti u BiH, a do izbora je ostalo jedva desetak dana, Martin Raguž je shvatio sve što nudi EU.

Umjesto dernek retorike raspirivanja strasti i razgaljivanja vrućih domoljubnih srca, Raguž je izabrao drukčiji put. On se na svakom svom skupu određuje za jedinstvenu, ali europsku BiH. Hrvatska je članica EU. Hrvatska ima potpredsjednika odbora za vanjsku politiku u Europskom parlamentu. Ima i europskog povjerenika za pomoć susjednim državama. Dvojica zastupnika u Europskom parlamentu, Stier iz HDZ-a i Picula iz SDP-a su već uspjeli na kvalitetan način temu BiH nametnuti u Europskom parlamentu.

BiH sad praktično ima vlastitu sudbinu u rukama. Srbijanska politika pokazala je nedavnim stavom vezanim za krizu između Rusije i EU da još nije sigurna u svoj europski put. Bošnjačka politika u BiH mora svoju opredijeljenost prema Europi pokazati poštivanjem konstitutivnosti Hrvata i prestankom nametanja majorizacije. Ako Bošnjaci u svojoj političkoj svijesti uspiju svladati tu prepreku onda moraju shvatiti i da su im Hrvati najveći i najbolji saveznici u procesu približavanja BiH Europskoj uniji.

Martin Raguž možda nije prvi političar koji je shvatio da je sve ovo najbolja politička prilika hrvatskog naroda u BiH, ali je prvi javno progovorio o tome. Prvi je smogao hrabrosti napraviti veliki javni test i pokazati da Hrvati ne moraju nužno galamiti o raspadu BiH da bi ostvarili svoje ciljeve. Zašto bi išli u neizvjesnu avanturu koju nitko nije spreman podržati kad mogu biti glavni igrač koji će uzeti ono što se nudi na bogatoj europskoj trpezi.

Ako Martin Raguž uspije na izborima u BiH potvrditi ono što se može vidjeti na njegovim skupovima bit će to početak sasvim nove politike u BiH.

Umjesto postizanja dogovora stalnim podgrijavanjem tenzija, predmet rasprave bi mogle biti ponude koje je teško odbiti. Kad službeni politički predstavnik Hrvata u BiH kaže da je budućnost njegovog naroda u toj državi utemeljena na zadržavanju mladih ljudi, on pokazuje da misli na budućnost.

Kad obrazloži da tu budućnost vidi u europskoj BiH u kojoj će Hrvati biti ravnopravni, on zna da se to može samo tako što će voditi politiku koju Republika Hrvatska može bez imalo ograda braniti pred europskim institucijama, ali i dalje u svijetu. Martin Raguž se pokazao kao političar koji ne traži pomoć dok istovremeno veže ruke onima od kojih očekuje tu istu pomoć.

Raguž je očito shvatio da velika politička previranja na istoku kontinenta izražena kroz ukrajinsko – ruski sukob imaju svoje refleksije i na jugoistoku Europe. Rijetko kad je u Europi postojala snažnije izražena želja za utvrđivanjem granica i zaokruživanjem interesnog područja. BiH će malo kad imati ovakvu priliku za priključenjem tom procesu. Raguž je to shvatio. On vidi da je Europa jedina budućnost za BiH. On zna da je to najprihvatljivija opcija za sve.

On zato i priča u jedinstvenoj europskoj BiH. U krajnjem slučaju, postane li službeni politički predstavnik hrvatskog naroda, ako ta ideja ne bi uspjela, njezino sadašnje postojanje, njezino javno prezentiranje i prihvaćanje na izborima, skinut će svaku odgovornost s Hrvata zbog možebitnog jačanja procesa razbijanja BiH.

Na kraju ostaje i pitanje ima li ova politička ideja loših strana. Ima, jednu i to jako opasnu i lošu. Ne prihvate li Hrvati u BiH ovu i ovakvu političku ideju nego nastave davati povjerenje onima čija je jedina politika ništa ne činiti osim za vlastitu korist, ostat će povijesni teret na hrvatskom narodu da su propustili priliku potpisati politički proces koji im nudi budućnost.

Martin Raguž je zaista ponudio nadu.

 

Author Info

Ivan Krajina

Nema komentara

Pošalji komentar