Koliku dozu straha i neizvjesnosti, kombiniranu sa totalnom izolacijom može podnijeti prosječan ljudski mentalni sklop?

Epidemiološka kriza će proći. Nadamo se što prije.  Nažalost predstoji nam  gospodarska,  egzistencijalna  i  kriza mentalnoga zdravlja u obimu koji je objektivno teško  sagledati.

Prije svega kad je u pitanju  psihičko ljudsko zdravlje pitamo se da li itko u ovoj državi vodi računa kakve posljedice po mentalno stanje nacije će ova kriza ostaviti.

Koliku   dozu  straha i neizvjesnosti, kombiniranu  sa totalnom izolacijom može podnijeti  prosječan  ljudski  mentalni  sklop,  bez većih posljedica.  Čovjek kao  društveno i sociološko biće u uvjetima prisilne izolacije sigurno nema neograničene prirodne fizičke i psihičke  predispozicije, pa posljedice ovakvog  načina života i svakodnevne doze medijskog  indoktriniranja  mogu biti pogubnije od epidemiološke ugroze.

Jasno da je određena doza straha dobro došla u samo discipliniranju i odgovornosti,  ali

razmišlja  li itko  u ovoj krizi kolike su   ljudske granice tolerancije i izdržljivosti.

Epidemiolozi  i pripadnici društvene zaštite će poslije ove ugroze  postati junaci ili žrtve ovisno  o posljedicama zdravstvene  ugroze.  Ljudi se trude i rade ono što mogu i znaju i u tome im treba dati punu podršku i zahvaliti da predanom angažmanu.

Njihov angažman će neko vrijeme  biti hvaljen, osporavan, tj. kritički  vrednovan  ovisno od veličine individualnih ili društvenih posljedica  krize. 

Nažalost  u početku isključivo epidemiološka,  ugroza  je prerasla u ozbiljnu  gospodarsku,  sociološku pa i psihološku krizu.  U takvim okolnostima, smatramo  da je prevelika društvena odgovornost na  ovoj specijaliziranoj  kategoriji  stručnjaka,  ne sumnjajući u njihovu  stručnost i odgovornost.  Ovakvo opće  krizno stanje,  objektivno prevazilazi  njihove kompetencije i zahtijeva  angažman sveobuhvatnijeg   stručnog  potencijala.

Jasno je da je u ovome trenutku  opće zdravlje  primaran  problem, ali je isto tako jasno da ne možemo i ne smijemo  ovakvim pristupom   čekati da ova vrsta ugroze  prođe, pa tek onda liječimo posljedice.

Hoćemo li slijedom događaja, kad   nastupi  druga vrsta krize, opet  formirati nove krizne  štabove sa  drugačijom  vrstom usko specijaliziranih stručnjaka koji će opet uz pomoć represivnoga aparata određivati  tko ima pravo i  na koju količinu  životnih i higijenskih potreba ili tko će mentalno  biti sposoban za socijalne kontakte, a tko  pak treba biti  izoliran.  

Trenutno kompletan društveni  život funkcionira na procjeni  epidemioloških stručnjaka i provođenju kriznih  mjera.

Zato smatramo da je od početka krize  trebalo, na svim nivoima vlasti,  formirati sveobuhvatne  koordinacijske timove  sastavljeni od psihologa,  društvenih pravobranitelja, ekonomista, gospodarstvenika, pedagoških, agronomskih,  teoloških  i medijskih  stručnjaka  da se uravnoteži režim djelovanja u kriznoj situaciji, da se onemogući  prekoračenje zakonskih  ovlasti, kako bi posljedice ove krize  bile što bezbolnije i kako bi se  odredile što kvalitetnije mjere za nastavak postkriznog djelovanja i života.

Život ne može i ne smije stati poradi bilo kakve krize. Zato moramo voditi računa i o drugim segmentima i vrijednostima  življenja,  učiniti sve  da stanovništvo  ovu kriznu situaciji preživi što sigurnije, ali lakše i bezbolnije.

Kako u vladajućim, politički oportunim strukturama  gotovo da i nema visokostručnih  specijaliziranih kadrova, tražimo da se žurno, na županijskom nivou  formira koordinacijski tim  od  kompetentnih stručnjaka i jasno odredi strategija djelovanja u kojoj će gospodarstvo i uposleni  biti maksimalno zaštićeni, te  svaki  stanovnik grada i  općina biti egzistencijalno,  zdravstveno i pravno zbrinuti.  U kojoj će društvena raspodjela biti  transparentna i pravična, bez  bilo kakvoga protekcionizma i u kojoj će vlast konačno dijeliti sudbinu naroda.

 

Gradska organizacija HDZ1990 Mostar

 

Author Info

Admin

Nema komentara

Pošalji komentar