Politika HDZ-a 1990 bliža vlasti u Hrvatskoj, nego Čovićeva politika podilaženja Dodiku i Vučiću

Ima li aktualna vlast u Hrvatskoj, počevši od predsjednice Kolinde Garabar-Kitarović i premijera Andreja Plankovića, sluha za Hrvate iz BiH koji ne podržavaju politiku predvođenu HDZ-om BiH?

Ovo pitanje postavio je Ilija Cvitanović, predsjednik HDZ-a 1990, najveće oporbene stranke s hrvatskim predznakom u BiH, te od zvaničnoga Zagreba zatražio da ne zanemaruje Hrvate u BiH koji se ne slažu sa trenutnom politikom HDZ-a BiH i njezinog čelnika Dragana Čovića.

Politički analitičar Davor Gjenero u razgovoru za Vijesti.ba kaže da su u HDZ-u 1990 okupljeni akteri koji zagovaraju stajališta u BiH daleko bliže onima hrvatskih vlasti, te da se radi o stranci koja podupire cjelovitost BiH, konstitutivnost sva tri naroda, te europsku integraciju i euroatlantsko usmjerenje cjelovite BiH.

“Nažalost, Andrej Plenković kao predsjednik HDZ-a bavi se svojim domaćim problemima u stranci, Vladi je BiH puno premalo u fokusu, a predsjednica ionako nema realne poluge moći kojima bi mogla utjecati na političke odnose među Hrvatima u BiH. Dragan Čović sve je više autonoman akter, a unatoč tome što vodi politiku praktički suprotnu onoj službenog Zagreba, nema akcije kojom bi ga se u tome pokušalo ograničiti”, smatra on.

Osim toga, predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović već je u razdoblju izbora na njenu dužnost dovedena u položaj ovisne o HDZ-u BiH.

“Naime, u prvom izbornom krugu Čović je organizirao bojkot glasača HDZ-a BiH na hrvatskim predsjedničkim izborima, i tek nakon političkog dogovora koji je uslijedio nakon prvog kruga, on je pozvao birače da izađu na izbore i podrže kandidatkinju hrvatskog HDZ-a. Tako je formalizirao uspostavljeni odnos u kome HDZ BiH ne ovisi o hrvatskoj sestrinskoj stranci niti o hrvatskoj politici, ali HDZ u Hrvatskoj ovisi o svojoj bosansko-hercegovačkoj mlađoj sestri. Otuda i izostanak reakcija Zagreba na najavu postizborne koalicije Čovića i Dodika, ili na Čovićevo očito podilaženje Vučićevoj politici u BiH, ali i onoj Rusije”, pojašnjava Gjenero.

Mišljenja je da je zadnji koji se u Zagrebu pokušao konstruktivno baviti politikom prema Hrvatima u BiH, bio Tomislav Karamarko, u vrijeme dok je bio na čelu HDZ-a, od 2012. do 2016, iako su, kako ocjenjuje, njegovi pokušaji često bili krivo interpretirani i shvaćeni u Sarajevu.

“Karamarko je između ostaloga nastojao insistirati na ujedinjavanju HDZ BIH i HDZ 1990., i dobio je obećanje obiju lidera da će se integracijski proces pokrenuti. Dr. Božo Ljubić održao je svoju riječ i povukao se s vodećeg mjesta u svojoj stranci, što je trebao uraditi i Dragan Čović, ali to nikada nije učinio”, navodi Gjenero.

Author Info

Admin

Nema komentara

Pošalji komentar