Gradska organizacija HDZ-a1990 Mostar traži od svih političkih aktera koji obnašaju zakonodavnu i izvršnu vlast u Bosni i Hercegovini, pogotovo od političkih lidera, da svojom retorikom i političkim djelovanjem relaksiraju međunacionalne odnose, spuste društvene tenzije i konačno kao prioritet djelovanja postave egzistencijalne probleme svojih stanovnika. Jer im je to primarna politička zadaća.
Također da odbace militantnu retoriku i ne podstiču strah i frustracije u narodu. Ne želimo vjerovati da to rade tendeciozno.
Ako to nisu u stanju, a poslijednjih godina svojim djelovanjem to dokazuju, da odmah organiziraju lokalne i opće izbore i prepuste politički prostor onima koji znaju i hoće bolje. U Bosni i Hercegovini postoji intelektualni i stvaralački potencijal koji je u stanju napraviti društveno okruženje i životne uvjete kakvi nam prostorno i civilizacijski pripadaju.
Razvidno je da ovakva politika nije dorasla povijesnome trenutku te da će nastavak ovakvog političkog djelovanja i izostanak društvene odgovornosti vrlo brzo dovesti do kritične granice poslije koje nema povratka. Sve govori u prilog tome da se aktualna vlast zaplela u vlastitu mrežu političke i intelektualne inferiornosti iz koje ne vide izlaz, te da će nastavak ovakvih političkih i društvenih tenzija dovesti do eskalacije i onako katastrofalnoga stanja u društva.
Ako još netko ima iluziju da će ova i ovakva politika, poslije svega, ponuditi riješenje za nacionalne i egzistencijalne probleme stanovništva, ili je slijep ili ne želi vidijeti, a na demanti neće dugo čekati.
Pozivamo narod na otpor zaoštravanju međuljudskih i međunacionalnih odnosa na način da u svojim sredinama u osobnim kontaktima na društvenim mrežama u medijima ublaže vlastitu retoriku i daju svoj doprinos u stabiliziranju stanja. Jer posljednja dešavanja oko teritorijalnih pretenzija jasno pokazuju da će se problemi i kriza u ovoj državi beskonačno generirati.
Postavljamo pitanje tko daje pojedinačno i kolektivno pravo bilo kome za zaposijedanje i prisvajanje bilo kojega djela teritorije. Svaki komadić ove i svake druge zemlje je samo naše stanište na kome, od cijele ljudske povijesti, živimo prosječno samo sedamdesetak godina. Jedino na šta imamo pravo i što zapravo posjedujemo je obveza da budućim generacijama taj komadić zemlje ostavimo bolji i ljepši od onoga kakvog smo naslijedili. Zaboravljamo da smo svaki pedalj teritorija koji uporno svojatamo, samo posudili od budućih generacija. Nastavimo li se ponašati kao da povijest počinje i s nama završava sigurno nas neće sa pijetetom pamtiti.
Civilizirane društvene zajednice, duboko svijesne svoje povijesne odgovornosti uklanjaju teritorijalne granice u cilju duhovnog i intelektualnog oslobađanja čovjeka i zbližavanja naroda. Mi umjesto da rušimo društvene barijere gradimo izolacijske zidove.
Na kraju, povijest nas uči da se zidovi nikada nisu podizali radi kolektivne zaštite naroda nago radi sigurnosti vladajuće kaste.
GO HDZ 1990 Mostar
Author Info
Nema komentara