Zastrašivanje Hrvata: Promjene u rejtingu za člana Predsjedništva BiH

Al Jazeera Balkans

Kako predizborna kampanja odmiče, sklonosti manipulacijama biračkoga tijela sve su izraženije i sve bezobzirnije. Zastrašivanje s etničkim predznakom je, ruku na srce, i dalje karta na koju se najčešće igra – prema Hrvatima u Bosni i Hercegovini posebice. Ali, ne nedostaje i svega ostaloga. Prethodnih su dana, primjerice, u igru uvedeni i pozivi u pomoć. I nema koga se ne priziva. Ne vjerujem, istina, da će pozivi u pomoć donijeti i mnogo glasova, ali zato učinke zastrašivanja ni ovaj put ne treba ignorirati.

Ako vas je, naime – a u slučaju bh. Hrvata radi se baš o tome – iz dana u dan sve manje, nema ničeg neobičnog da su sklonosti strahovima od nestajanja sve izraženije. Iako, pošteno bi bilo da oni koji logiku utjerivanja strahova prakticiraju objasne i još ponešto – zašto je,  primjerice, pripadnika “njihova” naroda sve manje? Pošteno bi bilo i reći istinu – zbog vlasti, koja je za račun Hrvata i njihove “zaštite”, čitavu četvrt stoljeća obnašana. I zbog koje je, samo u prethodnu godinu dana, od ulaska Hrvatske u Europsku uniju, iz Bosne i Hercegovine “odlepršalo” novih 100.000 onih čije interese “brani” planetarna “zaštitnička” organizacija – Hrvatska demokratska zajednica Bosne i Hercegovine, dakako.

Pošteno bi bilo da oni koji logiku utjerivanja strahova prakticiraju objasne i još ponešto – zašto je,  primjerice, pripadnika “njihova” naroda sve manje?

Sve to, na nesreću, nije dovoljno i da se okrene ploča i da se lideru HDZ-a BiH Draganu Čoviću i drugovima kaže: “Dosta vas je!” To, doduše, ne znači da se nikakve promjene ne događaju. Istina je da je dio političkih stranaka, koje za sebe ranije vezaše relativno respektabilan udio hrvatskih birača, u međuvremenu postao marginalan. To se, pita li se mene, odnosi prvenstveno na Hrvatsku stranku prava Bosne i Hercegovine Zvonka Jurišića. Po mojem sudu, potom, u istom biračkom tijelu opao je utjecaj i nekih građanskih stranaka, Socijaldemokratske partije Bosne i Hercegovine prije svega.

Utjecaj Katoličke crkve

Ali, ne dvojim da relativno značajan postotak Hrvata za sebe danas, pored Hrvatske demokratske zajednice 1990 Martina Raguža, vežu i neke nove političke opcije – Demokratska fronta Željka Komšića posebice, ali i Stranka pravde i povjerenja Živka Budimira.

Hoće li sve to rezultirati i promjenama u omjeru “hrvatskih” mandata u županijskim, federalnom i državnom parlamentu? U ovom momentu je, priznajem, prognoza te vrste jako nezahvalna. Ali, to nije i jedina nepoznanica. Kako kampanja odmiče, budući član državnoga Predsjedništva iz reda Hrvata također postaje sve upitniji. Kome se, dakle, od ovdašnjih Hrvata smiješi fotelja člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine?

Na startu predizborne kampanje, priznajem, nisam dvojio. Koliko god da to osobno ne želim, Čovićeva pozicija je bila itekako čvrsta. Šanse svih ostalih su, nema li nikakva dogovora o zajedničkoj strategiji među njima – a ni do danas ga nema – bile ravne nuli. Zašto? Zbog, u tom momentu, dakako, najmanje dva razloga. Prvi je vezan za utjecaj HDZ-a BiH među bh. Hrvatima. Ne dvojim, naime, da Čović i nije specijalno omiljen. Ne dvojim, potom, da će izbornu utrku završiti s poprilično manje glasova u odnosu na vlastitu partiju. Ali, stranačka mašinerija mu, uz sve to, cijenim, ipak jamči 80.000 glasova.

Sumnja u Čovićevu pobjedu, usprkos svemu, postaje sve veća, a vjerojatnoća kako bi mu drugi, Raguž prije svega, mogli pomrsiti račune sve izglednija

Svemu tome, međutim, ponešto pridodati može i Katolička crkva, koja se, mimo svake mjere dobra ukusa, u izbornu kampanju na stranu HDZ-a BiH, a protiv svih ostalih, i s hrvatskim predznakom i bez njega, uključi i sama. Lokalne vjerske manifestacije se već mjesecima koriste za otvoreno lobiranje po principu “Čović i HDZ BiH – naprijed, ostali – stoj”.

Crkveni vrh o svemu tome šuti – kao, to su tek “ekscesi” mjesnih crkvenih službenika, ne i stav Crkve – a ponekad, kao ljetos u Bosanskom Brodu, i sam sudjeluje u političkom lobiranju za potreba ove stranke.

Kako, međutim, vrijeme predizborne kampanje odmiče, sumnja u Čovićevu pobjedu, usprkos svemu, postaje sve veća, a vjerojatnoća kako bi mu drugi,Raguž prije svega, mogli pomrsiti račune sve izglednija. U prilog tome, uostalom, govore agencijska istraživanja, neka od stranačkih očitovanja, ali i svakodnevna mi komunikacija s različitim dijelovima Bosne i Hercegovine.

Prate li se, naime, empirijska istraživanja različitih agencija, nedvojbena je sve manja razlika između dvojca Čović – Raguž i sve realnije je pitanje hoće li se ona do izbora i istopiti? A to bi se, cijeni li se temeljem dinamike promjena u prethodnih mjesec-dva, vrlo lako moglo i dogoditi.

Nekoliko je, potom, manjih stranaka već izvijestilo javnost kako će svoje biračko tijelo pozvati da glasuje za Raguža. Nedavno, recimo, to učini i Prva bosanskohercegovačka stranka – čijih će, vele, 21.000 članova i simpatizera, temeljem ankete koju sami provedoše, podržati baš ovog političara.

‘Ovo je naša zemlja’

U relativno intenzivnoj komunikaciji sam, na koncu, i s većim bh. gradovima. I, što je – je, neuobičajeno velik je – u Sarajevu, slično kao i u Tuzli, Zenici, Bihaću… – broj onih koji bi, neovisno o njihovoj nacionalnoj pripadnosti, svoj glas mogli dati lideru “devedesetke”.

Sve to, dakako, tjera i na pitanje – zašto? Što to preporuča ovoga političara da mu je potpora sve masovnija i da se oko njega formira neka vrsta općedruštvenog konsenzusa? Ne radi se, dakako, o samo jednoj stvari. Raguž je, prije svega, prepoznat kao liberalni političar, s naglašenim evropskim imidžom. No, biračko je tijelo osvojio i predizbornom porukom.

Zar misle Čovićevi medijski trabanti da se o njegovim dealovima u vezi s tim ne zna ništa – o glasovima, da pojasnim, koje je s liderom Saveza nezavisnih socijaldemokrata i aktuelnim predsjednikom bh. entiteta Republika Srpska Miloradom Dodikom dogovorio na prostoru Drvara, Grahova, Glamoča…

Na billboardima širom zemlje on, i stranka kojoj je na čelu, poručuju: “Ovo je naša zemlja, podvucimo crtu”. A ona je, kako stvari stoje, pala na izuzetno plotno tlo. Jer, malome je čovjeku dosta destrukcija – i destruktivaca, dakako.

Sve to je, siguran sam, jasno i Draganu Čoviću i razlog je sve naglašenijeg straha od mogućeg izbornog fijaska. Da se ne radi samo o intelektualnim akrobacijama pokazuju i sve agresivnije „analize“ u medijima pod njegovom kontrolom. Pobjeda Raguža bi, zastrašuju nas, bila još jedna podvala Bošnjaka i ona se ne smije dogoditi. I ne samo to. I sam Raguž bi se, poručuju, na takvome trijumfu, ako mu je do hrvatskoga interesa, trebao zahvaliti, jer bio bi izabran glasovima Bošnjaka.

Takve bi, naravno, i osobno mogao podučiti ustavnim i odredbama Izbornoga zakona Bosne i Hercegovine o izboru članova državnoga Predsjedništva. Ali, odustat ću od toga. Jer, podučavati sam ih pokušavao i do sada, ali to vam je kao “ćoravu namigivati”. Umjesto toga, međutim, rado bih im i ovom zgodom postavio pitanje koje oni postavljaju ostatku svijeta; ne misle li takvi, valjda, da će Čović inkasirati samo glasove bh. Hrvata? Što je, primjerice, s glasovima Srba s prostora entiteta Federacija Bosne i Hercegovine? Hoće li, hoću reći, i oni glasovati za članove bh. Predsjedništva s prostora ovog entiteta? I, za koga?

Zar misle Čovićevi medijski trabanti da se o njegovim dealovima u vezi s tim ne zna ništa – o glasovima, da pojasnim, koje je s liderom Saveza nezavisnih socijaldemokrata i aktuelnim predsjednikom bh. entiteta Republika SrpskaMiloradom Dodikom dogovorio na prostoru Drvara, Grahova, Glamoča… ali i kod Srba u drugim dijelovima Federacije Bosne i Hercegovine na koje Dodik i vladika Grigorije imaju utjecaja? I zar dobivanje tih glasova pod znak pitanja ne dovodi i njegov, a ne samo “legitimitet” Martina Raguža?

Bilo kako bilo, promjene u rejtingu kandidata za člana bh. Predsjedništva iz reda Hrvata izborni dan čine sve neizvjesnijim, a priče o još jednoj podvali Hrvatima nakon izbora sve vjerojatnijima. Usprkos tome, međutim, ako građanima ovog dijela zemlje znači išta moj sud – pitanje tko će biti član Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda Hrvata puno je važnije od onoga tko su ostala dva. Jer, od toga ovisi hoće li nastavljen biti započeti proces destrukcije ove zemlje, ili će se na tu đavolju rabotu definitivno staviti točka. A to, onda, znači da je odluka na biračima. I historijska odgovornost, također.

Piše: Slavo Kukić

Author Info

Ivan Krajina

Nema komentara

Pošalji komentar